ZEMLJO
nije ti lako, znam,
trpiš posljednjih dana,
brišu se tragovi ljepote,
nestaju mirisi božura,
putevi raskvašeni,
nebo uplakano, ledenjaci
popucalih vrhova dok
čovjek i dalje gazi, stišće,
ne pazi, nema osjećaja više,
griješi u vezi s Tobom Planeto,
što dalje, kako dalje, čuje
li te Zemljo netko tko voli
ljubiti tvoje lice, netko tko
želi pomaziti tvoje ispucane usne,
ne želim pomisliti na neki kraj
dramatičnih nota,
spasa ljudi,
dajmo Zemlji našoj spasa pa neka
nastavi ispijati vrela ljekovita,
neka zaori pjesma s vrhova planina,
zaslužila si Zemljo, da živiš zajedno
s nama u skladu i toplini , šumu
valova i pahuljama bijelim…
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
