Zagrabi
Pjesmu sklada onaj tko sam sobom vlada…
I ne boji se pitanja tko će je ‘mjesto njeg’ pjevati…jer skladati mora, jer skladati se mora…
Pjevati, već je nekako lakše, kad tonove prave vidiš ispred sebe…
A stvarati…. stvarati, tu se neka druga čarolija krije…
Na izvoru samom, k’o kad pesnica punih svježe, bistre vode ti svoja čula, ti svoje žilje puniš…
Rastaču se tvoje snage, rastače se tvoje znanje, pronosi se tvoje poslanje, tvoje poslanje…
Stvarati…. stvarati…. u tome je pjesma….
…… pjesma što se sklada sama, tako smiono leteć’ ponad uspavanih glava, ponad uspavanih glava…. jer nisu uvijek budni oni što hodajuć’ snove sanjaju svoje….. u nekom drugom svijetu njihova glava se nosi, a tijelo, tek tako, ju nosi, ju nosi…njihova glava se nosi, a tijelo, tek tako, ju nosi, ju nosi…
Na izvoru mekom, mahovinom obraslom, teče sam tvoj bitak …. prigni se, zagrabi, napij’ se….
Ne dopusti da pored tebe proteče sve ono što biti možeš…..
Andreja Sedak Benčić
