UNUTARNJI KOMPAS
„Kompas je instrument koji reagira na magnetizam Zemlje. Služi za određivanje strana svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru.“ – je definicija.
Svi imamo mogućnost izbora, a izbor je ono što nas na kraju određuje. Taj unutarnji kompas kod mene ne reagira na magnetizam Zemlje, već na magnetizam života, pokazuje mi kojim smjerom trebam ići, a njegova pokretna igla se okreće uvijek prema ispravnom smjeru. Jednostavno, zar ne? Pa i nije.
Ponekad sam znala zanemariti smjer pokazivanja pokretne igle i krenula bih malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje, ali nešto u meni uvijek me vraćalo na ispravan smjer, vraćalo me moje srce, jer ”srce nikad ne laže”, “Cor non mentitur. “ …i na otoku moje duše sreli su se titraji života i uzbunili bi se, ako nešto krene u krivom smjeru. Uzbunili su se, jer su vidjeli novootkriveni osjećaj koji je nastao usred procesa obnove bića.
Bila sam u šetnji Gornjim gradom kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove, a bili su mali poput mrava čekajući skromno, da dođu na red.
Pamtim li te prve titraje, komuniciram li sa njima? Ne znam i ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Znam, da ću hodati uz rijeku jednog dana kao što sam to nekada znala i znam, sjećanje na njih će se vratiti.
Često zaboravimo na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih, ali oni su uvijek u nama mirni i čekaju, da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti.
Što su ti titraji? To smo mi, onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići, to je život, život koji se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi. Prijatelji koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju i te vječne teme koje su uvijek vječne ponovno se objavljuju.
Zato, hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili, da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.
Jadranka Varga
Napisano 16.01.2011. na portalu Magicus, za Temu mjeseca siječnja 2011.
(iz knjige “Izbrisano lice”)
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56749
O autorici: Jadranka Varga rođena je 05.05.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stručna sprema VŠS, ekonomista, udata, bez djece, a od 01.01.2014. je u mirovini. Poeziju piše od 1969. godine kad je imala 12 godina napisavši svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila. Izdala je 15 samostalnih zbirki poezije plus 5 zajedničkih u digitalnom i tiskanom obliku i to su sve pjesme koje prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u taj jedinstven izričaj refleksivno-duhovno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na blogu: http://shadowofsoul.blog.hr/
Ovaj blog je nazvan „SJENA DUŠE“ po kojem je izdana i njena 1. samostalna zbirka poezije „Sjena duše“.
Sudjelovala je i na raznim domaćim i međunarodnim pjesničkim natječajima, a njene pjesme se nalaze i u raznim zajedničkim zbornicima sa tih natječaja. Članica je Hrvatskog književnog društva Rijeka, Braće Fučak 5a, 51000 Rijeka kao i mnogih pjesničkih grupa na Facebooku.
