Sve do 11. listopada 2021. u Galeriji Idealni grad može se pogledati samostalna izložba mlade akademske umjetnice Andree Cihlar pod nazivom “Umjetnost življenja”. Izložba predstavlja jedinstven spoj poezije i slikarstva kroz koji autorica izražava vlastite emocije, stanja i razmišljanja, a s kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti. Slike su izvedene u kombiniranoj tehnici i često nadopunjuju pjesme i obrnuto – pjesme nadopunjuju najčešće likovno apstraktno utjelovljenu misao. Kroz pojedine pjesme (Reći svijetu, Pejsaž, MRTVA je PRIRODA) umjetnica vrlo jasno i decidirano progovara o problemima s kojima se svi koji žive u Hrvatskoj suočavaju u svojoj svakodnevnici.
Izložba se može pogledati radnim danom od 10,00 do 18,00 sati u Galeriji Idealni grad u sklopu Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad. Ulaz je slobodan.
O izložbi:
UMJETNOST ŽIVLJENJA
Kako spoznati sebe ako se ne okrenemo k vlastitosti s ciljem istraživanja sebe iznutra prema van? Jer do najintimnijih spoznaja možemo doprijeti isključivo ponirući u dubine vlastitih misli, osjećaja i djelovanja. Andrea Cihlar u novom ciklusu radova pod nazivom “Umjetnost življenja” odabire medij pisane riječi i slikarstva kako bi izrazila vlastite emocije, stanja i razmišljanja, njihove kontinuirane izmjene i oscilacije do kojih neminovno dolazi unutar različitih životnih situacija.
Proces nastanka ciklusa obilježilo je dinamično, spontano i naizmjenično stvaranje tekstualnog i likovnog segmenta. Andrea Cihlar započela je eksperimentirati s područjem apstraktnog slikarstva slijedeći pritom norme nadrealističkog automatskog crteža pri čemu se potiskuje svjesna kontrola nad postupkom stvaranja i omogućava podsvjesnom da slobodno vodi ruku po podlozi. Autorica je pritom uočila kako je podsvjesno izrazila emocije i razmišljanja koja je nekoliko mjeseci kasnije utjelovila i u pjesmi. Bio je to začetak ciklusa radova u kojem je svaku pjesmu pratila slika ili obrnuto – prvo bi nastala slika koju bi popratila i tekstualna artikulacija stanja i emocija izraženih u formi pjesme. Spoj dviju vrsta umjetnosti – književne i likovne – omogućava umjetnici širi raspon interpretacije ljudskih razmišljanja, ponašanja i emocionalnih oscilacija. Izmjena pjesničkih figura i vizualnih asocijacija omogućava višestrukost doživljaja pjesme i slike, pjesme i pjesme, slike i slike te sagledavanja slika i pjesama kao cjeline. Kao što autorica sama ističe, slika i tekst izlažu se paralelno te je njihov odnos intertekstualno-slikovna razmjena, odnosno tekst je autorefleksivna analiza slike te se na taj način usmjerava percepcija gledatelja.
Andrea Cihlar isprepliće likovnu i književnu formu ne samo u sadržaju već i u nazivima radova poput “Pejsaž”, “MRTVA je PRIRODA” i “LIK” (portret). Posebnu notu djelima daje poigravanje s likovnošću unutar teksta. Primjerice, prisutne su tekstualne usporedbe koje koriste likovnu terminologiju (“…kao kičasti portreti, suvremeni entiteti”, “novi pejsaž, “prazan kolaž”). Važan element čine i linijski potezi koji definiraju podlogu slika te su nastali posve spontano slijedeći princip nadrealističkog automatskog crteža. Tragovi spontanih baznih shema izvedeni drvenim ugljenom vidljivi su u većem ili manjem omjeru na gotovo svim djelima što je bila i namjera autorice, jer upravo oni igraju ključnu ulogu u definiranju dinamike završne kompozicije.
Ciklus se sastoji od deset pjesama i slika koje interpretiraju različite ljudske emocije, stanja, razmišljanja i postupke. Dok čitamo pjesmu postepeno ulazimo u sadržaj slike. Pritom procesuiramo tekstualno značenje koje se vizualizira putem asocijacija u apstraktnoj likovnoj realizaciji. Primjerice, motivi iz pjesme “Strah” (srce, um, strah, trag, otkriće i sreća) bivaju svedeni na čistu likovnost čime postaju značenjski i emocionalni okidači na temelju kojih gradimo dojam i vlastitu percepciju pročitanog i vizualno doživljenog. Apstrakcija kao područje likovnog izričaja vrlo često podrazumijeva krajnju redukciju pri čemu je prikaz sveden na likovnu bit što najbolje ilustrira pjesma “Najljepši požar”. Dominantna simbolika i naglašene metafore likovno su izražene kroz krajnje apstrahiran motiv šume. Naglasak je na ritmu i dinamici gibanja s akcentima plamena tj. iskri koje ispire kiša. Otvorena kompozicija dozvoljava stvaranje misaonih predodžbi na temelju isprepletenosti tekstualno i vizualno izraženih značenja.
Slike koje prate pjesme “Nešto tvoje” i “SIM-TAM” ističu se po rješenjima u duhu geometrijske apstrakcije. Igra svjetlosti i sjene, punih i praznih formi u djelu “Nešto tvoje” objedinjena je dominantnim motivom žutog kruga kao simbola vremena i cikličnosti života te je u potpunoj suprotnosti sa sivim okolnim prostorom, koji kako autorica ističe, tumači okolinu kao monotonu i strogu tj. kao onu koja oduzima vrijeme (simbolično, ali i doslovno kroz pravokutne praznine u slici) dok su žuti trokuti personifikacija dvije osobe koje se nalaze između oba područja. Naziv pjesme “SIM-TAM” interpretiran je kroz realizaciju triptiha krajnje pročišćenih položenih pravokutnika. Oni komplementarnim kontrastom plave i narančaste boje tj. omjerom zastupljenosti boja na pojedinom segmentu triptiha slijede kompoziciju i sadržaj po stihovima. Minimalizam riječi i formi ostvaruje ravnotežu kompozicije u završnom stihu prikazujući komplicirano kao jednostavno. Komplementarni kontrast, ovaj put crvene i zelene boje, pronalazimo i u kombinaciji geometrijskih i organskih formi centralne kompozicije nastajućih i nestajućih oblika koji se izmjenjuju u svojim asocijacijama vizure lica i imaginarnog mehanizma dok interpretiraju pjesmu “LIK”. Nova realnost čistih likovnih odnosa izražena kroz linije, boje, plohe i volumene gradi asocijativnu priču pjesme “Bitka”. Motiv hladnoće i beskrajnih snova izražen je kroz paletu hladnih boja koje nose simboliku mističnog, nepoznatog, dubokog i podsvjesnog, dok omeđene forme u kombinaciji s kolažom i vizualno dočaravaju dubinu, beskraj i protok vremena.
I dok su spomenute pjesme naglašeno simbolične s fokusom na dočaravanje atmosfere, emocija i stanja duše, pjesme “Reći svijetu” i “Pejsaž” vrlo jasno i direktno, prvenstveno kroz naglašeni ritam i rimu, izražavaju stav i mišljenje autorice o svijetu u kojem živimo, a prate ih kompleksne i slojevite vizualne interpretacije. Andrea Cihlar je život prikazala kroz jednu od najdugovječnijih likovnih tema – pejzaž. Ali ne kao doslovni pejzaž prirode već kao metaforu ljudskog života. Horizontalna kompozicija s crnim siluetama ukazuje na ponavljajuće obrasce ljudskog djelovanja. Akromatski prikaz u kombiniranoj tehnici akrila i kolaža na platnu utjelovljenje je sivila ljudskog života i ponavljajućih šablona koje slijepo slijedimo ne propitkujući smisao i učinkovitost smjera koji smo izabrali. Središnja linija personifikacija je života koji živimo kao da smo na pomičnoj traci zadovoljavajući i ispunjavajući očekivanja okoline i ne talasajući ustaljene obrasce ponašanja i djelovanja. Rad je istovremena kritika i poziv na buđenje svekolikog pučanstva. U istom duhu nastao je i rad “Reći svijetu”, koji kao što i sâm naziv ističe, izražava autoričinu potrebu za komunikacijom, djelovanjem, reakcijom i promjenom. Pjesma koja je prva nastala u ciklusu na najdirektniji način ulazi u srž problema današnjeg društva. Slika koja prati pjesmu budi asocijacije na unutarnji mehanizam koji označava simboliku funkcioniranja svijeta danas, dok boje istovremeno nose notu melankolije i tuge, ali i bunta. Pjesma i slika “Reći svijetu” svojevrsni je poziv na autorefleksiju. Srž cijelog ciklusa sažeta je tj. koncentrirana u ovom radu, dok kasnije nastali radovi u vidu zasebnih misli i emocija razrađuju pojedinačne akcente.
Recentni rad “MRTVA je PRIRODA” također kroz motiv jedne od najstarijih likovnih tema tumači aktualno stanje društva te stanje uma i duha pojedinca. Ujedno je riječ o djelu koje je najbliže figuraciji te na prvi pogled razaznajemo vazu s cvijećem i ljudski lik. Svaka pjesma i slika tekstualna je i vizualna analiza društva, pojedinca, života te ljudskih emocija, stanja, raspoloženja, ali i želja, mogućnosti i nastojanja. Kritika koju pronalazimo u pojedinim djelima nije negativna, već poticaj na autorefleksiju, djelovanje i promjenu. Na tragu toga je i posljednji te ujedno i tekstualno i likovno najmanji rad “Sasvim malo”. Slika koju prepoznajemo kao likovni segment tj. detalj sa slike “MRTVA je PRIRODA” snažan je misaoni završetak izražen u pjesmi, a potiče nas na pitanje možemo li rasti te nadići sami sebe i svoja ograničenja i nesigurnosti? Sprečavaju li nas u tome emocije, drugi pojedinci ili mi sami? Sve otvoreno, naznačeno i obrađeno u ranijim djelima kulminira u krajnje minimalističkom i jednostavnom detalju koji je opet toliko snažan i važan u svojoj jednostavnoj poruci: ukoliko se odlučimo i odvažimo na promjenu upravo taj trenutak može biti od presudne važnosti za naš život.
Jedinstveni ciklus Andree Cihlar interpretira široki spektar ljudskih emocija, stanja i raspoloženja izražen kroz bogate tekstualno-likovne varijacije od minimalističkih krajnje reduciranih geometrijskih izvedbi pa sve do strastveno uznemirenog dinamičnog spleta linija unutar kojeg je neposredno izraženo trenutno duševno stanje pojedinca. Poezija, kao i likovnost, utječe ne samo na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje već i na svijest pojedinca. Pjesma započinje priču koja se potom razvija u slici i dovršava u misaonom procesu promatrača. Poetsko mišljenje u slikama i vizualni prikaz misli prirodno se nadopunjuju te potiču promatrača na poniranje u dubine vlastitih misli, osjećaja i djelovanja. Hoće li se, potaknut doživljenim, ohrabriti i odlučiti na proces samospoznaje ostaje na promatraču da odluči.
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.
O autorici: Andrea Cihlar rođena je 1990. godine u Zagrebu gdje i završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na smjeru za dizajn metala. Njezin nastavak obrazovanja odvijao se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarskom odsjeku pod mentorstvom prof. Ksenije Turčić. Tijekom studija, u sklopu programa razmjene studenata, zimski semestar provela je na Akademiji likovnih umjetnosti u Minhenu (Akademie der Bildenden Künste, München).
2017. godine stječe titulu magistre slikarstva te dodatno upisuje i magisterij kiparstva koji uspješno završava 2018. godine pod mentorstvom prof. Dalibora Stošića.
Do sada je sudjelovala u mnogim grupnim žiriranim izložbama i natječajima te domaćim i međunarodnim radionicama i projektima od kojih su neki:
ArtiParti vol. 3 u Oris – Kući Arhitekture; međunarodna izložba 18. minijature, (ULS) Zaprešić; 7. Poljskom međunarodnom projektu medalja, Nasljedstvo; i 10. Poljskom međunarodnom projektu medalja, Vjera; Bashart međunarodnoj izložbi minijatura u Kursalonu i Muzeju grada Pakraca, izložba U staklu zajedno u Muzeju Mimara; izložba Animus (manifestacija “Split cvit” u Staroj gradskoj vijećnici u Split; online izložba Žene u Domu kulture (ŽUDOK); online izložba skulpture, slike i poezija iz ciklusa Sinkroniciteti, Žongleri i Umjetnost življenja – Digitalna prilagodba 2021 (HDLU – Zagreb); Email art: unutrašnja pokretljivost u MKC-u, Split; 3. Zagrebački festival crteža u InArt galeriji, Zagreb.
Sudjelovala je na projektu i radionicama u sklopu međunarodnog BAUNET projekta (umrežavanje ideja i prakse) u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu; na projektu Kratki spoj (ALU+FER+FFZG) u organizaciji KONTEJNER-a; te održavala predavanje i vlastitu radionicu u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu pod nazivom Dvosmisao.
2020. godine sudjelovala je na dvije umjetničke rezidencije: 47. ZILIK-u zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu i na 5. Privrednikovoj likovnoj koloniji na Plitvicama.
Do sada je održala 2 samostalne izložbe u Zagrebu. 2019. godine izložbu skulptura pod nazivom “Žongleri” u Galeriji Šira i 2021. godine izložbu slika i poezije pod nazivom “Umjetnost življenja” u Galeriji Idealni Grad (CZKIO Susedgrad).
Članica je HDLU-a Zagreb.
