UDARA
sa svih strana, odozgor,
s desna najviše,
udara učmalost,
smrad, groznica, jad i ne poznavanje,
tuče toliko jako da se biće
ne snalazi, ne zna kamo ni kuda,
kome vjerovati, s kime se posavjetovati,
razara utrobu, mijenja krvotok,
pucaju kapilare svijesti dok savijest
gori od trpljenja,
nema protunapada,
zna se tko bi u igri nejednakih
pojeo govno,
tko bi morao iza
rešetaka bez čitanja presude i obrazloženja,
kaplje, nešto nalik sramu
cijedi se niz lice,
nemoć nadjačava pobjedu strvinara
što u jatu spuštaju
se rugajući nevinoj smrti,
gadovi uhljebnički,
kud baš sada bacaju plotune
u vrijeme majskih bagrema,
dok mirišu jagode uz šumske puteljke,
ne nazire se kraj ove proklete groznice,
je li mišja, je li prenesena ili pobjegla iz
nezačepljene epruvete,
krivica ne postoji,
udarce samo brojimo,
u strahu živimo…dokle… pogledavamo se
negodujući…….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
