Sveto putovanje mirnog ratnika – Dan Millman

Foto: CK

„Treća i posljednja spasilačka misija je poslana. Ove posebne duše bile su najhrabrije od hrabrih, sve same duše mirnih ratnika. Znali su da se neće vratiti, znali su da će biti osuđeni da eonima godina žive u smrtnom tijelu, uz patnju, gubitke voljenih, smrtnom bolu i strahu sve dok sve duše ne budu oslobođene. To je bila ekipa dobrovoljaca i došli su podsjetiti sve ostale o tome tko su. Ovi dobrovoljci su sad stolari, studenti, liječnici, umjetnici, gimnastičari, glazbenici i `gubitnici´, geniji i luđaci, kriminalci i sveci. Većina ih je zaboravila na svoju misiju, ali žar još uvijek tinja u srcima i sjećanjima onih koji su predodređeni da probude svijest o svome naslijeđu kao sluge čovječanstva i da probude i druge. Ovi spasioci nisu `bolje´ duše osim ako ih ljubav takvima ne čini. Oni mogu biti izgubljeni i nađeni. Sada se bude i stotine tisuća duša na planetu postaju duhovna obitelj.“

• Naslov knjige: Sveto putovanje mirnog ratnika
• Autor: Dan Millman
• Naslov izvornika: Sacred Journey of the Peaceful Warrior
• Broj stranica: 264

Postoje knjige koje zauvijek ostaju dio nas, ali ne ostaju u našem umu nego u srcu. Upravo je ova knjiga jedna od tih. Ovo je knjiga koja bi na neke čitatelje mogla ostaviti vječni i trajni trag u životu. Ovo je životna priča koja se čita od prve do zadnje stranice bez prestanka.

„Vidi ti se po izrazu lica da si strog prema sebi, Dan Millman. Pretpostavljaš da imaš ogroman problem za riješiti, a je li to doista tako? U životu sam naučila da točno u onim trenucima kada se čini da će život krenuti nagore ti se u stvari spremaš na ogroman skok. Kada ti se čini da nemaš cilja, da stojiš na mjestu, čak i da kliziš unazad, tada u stvari uzimaš zalet za novi početak.“

Nakon prve knjige „Put mirnog ratnika“ i odličnog filma baziranog na toj priči, Dan Millman ponovno nam nudi svoju životnu priču i svoje veliko putovanje. Za razliku od prve knjige, gdje se je Dan budio, izoštravao, uzdisao prema svjetlu, ova knjiga još više obiluje velikim životnim lekcijama i iskustvima. Ova knjiga nije tipičan nastavak, jer se radnja druge knjige odvija u vrijeme koje se događalo unutar prve knjige. Ovaj nastavak nudi nam još neobičnija i čudesnija iskustva za razliku od prvog dijela. To su iskustva koje će za neke biti samo obična fikcija jer su neka doista nevjerojatna, ali ako ste u životu imali barem jedno dugovno iskustvo, onda bi čitajući ovu knjigu, mogli osjetiti kako kroz vas teku valovi energije, možda zadrhtite ili osjetite potrebu da zaplačete. Jer ovo i je životna priča koja bi neke doista mogla natjerati da osjete kako im teku suze i kako im val svjetlosti obasjava srce.

„Ono što nam je svima zajedničko je da gotovo oduvijek osjećamo da smo nekako drugačiji od drugih, kao da smo stranci u stranoj zemlji i nikada se do kraja ne uklopimo. S vremena na vrijeme osjetimo čežnju za ´domom´, ali nismo sigurni gdje je taj dom. Često smo darežljive, ali prilično nesigurne prirode. E, pa nismo ovdje kako bi se uklopili, koliko god mi to željeli. Ovdje smo kako bi smo podučavali, vodili, liječili i podsjećali druge, ako ne na drugi način, onda vlastitim primjerom. Zemlja je služila kao škola mnogim ljudskim dušama, ali naše duše ipak nisu potpuno s ove Zemlje. Mi smo školovani na drugom mjestu. Postoje stvari koje jednostavno znamo, a da ne znamo odakle nam to znanje – stvari koje prepoznamo, kao da je ovo tečaj `osvježavanja pamćenja´ sigurno je to da smo na misiji služenja.“

I nakon velikih lekcija i iskustva koje je proživio s Socratesom, Dan se je osjećao potpuno neočekivano. Bio je neispunjen, razočaran svojim životom, dogodili su mu se promašaji i frustracije. Jedno vrijeme bio je potpuno izgubljen. No, dobio je priliku da ode na jedno putovanje do Indije. To je putovanje koje mu nije dalo očekivane rezultate. Osjetio je da Indija odiše duhovnošću, ali jednostavno nije našao što je tražio. Ali na povratku kući, završio je na Havajima. I tu kreće prava pustolovina. Radnja obiluje nekim nevjerojatnim „slučajnostima“ i obratima, a da ne govorimo o vizijama i viđenjima, pa neće biti čudno ako će čitatelj na ovo gledati kao na fikciju. Sjetivši se da mu je Socrates spominjao neku ženu s Havaja, koja bi ga trebala podučavati, Dan kreće u potragu za njom. Nakon velike potrage, promašaja i želje za odustajanjem, konačno ju pronalazi. S vremenom saznaje da je ona ni manje ni više nego havajski šaman ili kahuna! Priča je počela na otoku Molokai. To je otok legendi, duhova prirode, tajnih grobova šamana (kahuna) i duhovnih ratnika koji su usklađeni s energijama zemlje. I tako, doznaje ime svoje učiteljice, ona se zvala Mama Chia. Poduka je počela.

Mnoge sumnje i strahovi su bili dio Danove potrage na Havajima, ali slušajući svoj unutarnji glas, pronašao je ono što je tražio. Tako, provodeći sve više vremena s Mamom Chiom, Dan dobiva sve više spoznaja i uvida.

„Susret ćeš se sa svojim Višim Ja onoga trenutka kada se tvoja svijest izdigne iz mora osobnih pitanja i briga, te uplovi u srce. Znaš, ne moraš se penjati na vrhove Tibeta, jer kraljevstvo neba je unutra. Unutra i gore – u srcu i iznad – sve je tamo.“

Neka iskustva su pomalo neočekivana za „uobičajena“ duhovne doživljaje, koje smatramo lijepim i čudesnim. Pa tako Dan završi i na groblju otoka Molokai. Kako proživljava iskustva i ima viđenja, tako dolazi i do čišćenja unutarnjih strahova. Čišćenje tih podruma, omogućilo mu je da se polako penje prema vrhu svoje duše da bi na kraju došao do konačnog ispita hrabrosti i u konačnosti, ispita ljubavi. Ispita koji svaki ratnik mora proći da bi mogao konačno ispuniti svoju svrhu na ovoj planeti, da bi konačno mogao djelovati čistim srcem. Da li je Dan uspio pred konačnim ispitom ili je pokleknuo, možete pročitati u ovoj knjizi. Kakav je uopće to bio ispit za njega, ispit koje čeka svakog duhovnog tragača. Nadljudski napori su potrebni da bi se došlo samo do krajnjeg ispita do kojeg je došao Dan, a da ne govorimo o prolasku konačnog testa.

„Teško dišući zgrabio sam njezinu ruku i promucao: ´Kao da sam bio u obilasku pakla…´ Samo svojeg pakla, Dan. Svatko od nas stvara svoj vlastiti pakao. Samo si obišao prvu razinu, područje izolacije i straha, bezumnog instinkta da se preživi pod svaku cijenu. Ratnici se sukobljavaju licem u lice sa svojim demonima i ti si se suočio sa svojima te ih tako razriješio, otpustio.“

Jedna od najvećih lekcija i iskustva koje je Dan proživio, je bilo služenje u koloniji gubavaca na Havajima. To je bilo mjesto i vrijeme kada je naučio djelovati i služiti iz čistog srca. Spoznaje puta ratnika, dolazile su Danu iz dana u dan. Svaki dan je bila nova pustolovina i iskušenje. Traganje i borba sa samim sobom. Svatko od nas se može prepoznati u nekim od tih situacija, jer ispiti nas čekaju iza svakog ugla.

„Dok mi ratnici budemo istraživali špilje i sjenovita mjesta unutar naših vlastitih umova, jedino što ćemo vidjeti bit će naši vlastiti odbljesci i majstori će zvučati poput budala, zato što ih budale slušaju. Sada je vrijeme kada nevidljivo ponovno postaje vidljivo i kada anđeli polijeću. Ti si jedan od takvih. Pomoći ti na putu, bila je moja dužnost, dužnost koja me činila sretnom. Poput Socratesa, ja sam ona koja bodri dušu. Mi smo ovdje kako bi smo ti pružili podršku, a ne da ti olakšamo. Ti sam moraš pronaći put koji je pred tobom, kao što si našao mene. Ja te jedino mogu uputiti na pravi smjer, malo te pogurati i poželjeti ti sretna put. Opusti obrve Dan. I prestani pokušavati sve raščlaniti i razumjeti. Ne moraš sve znati o oceanu da bi mogao u njemu plivati.“

Ako ste pročitali prvu knjigu Dana Millmana i ona vas je oduševila, nadahnula, dala vam nadu i snagu, a niste pročitali nastavka, onda ga morate odmah uzeti u ruke. A tek kada pročitate ovaj nastavak, tek će vas on razdrmati, probuditi, rasplakati i usrećiti. Ova životna priča obiluje velikim izazovima koji su bili ispred Dana, ali koje trebamo i mi sami potražiti. Ova pustolovina obiluje izravnim viđenjima viših dimenzija, istinskih spoznaja ljudske prirode i putovanja naših duša kroz evoluciju. Ovo putovanje po Havajima, omogućilo je, kako Danu tako i nama, uvide o našem smislu postojanja na ovoj planeti, misiji i zadaći. Kako je kazala Mama Chia Danu, kada je bio sav zbunjen i prestrašen – treba vremena da bi se izgradio neboder. Tako su Socrates i Mama Chia, bili samo jedni od graditelja tog nebodera, tog svjetionika koji pokazuje drugim tragačima gdje je svjetlost, gdje je put. Treba imati puno strpljenja, mira i snage tijekom izgradnje vlastitog bića. Ponekad imamo osjećaj da smo sami na ovom planetu, izgubljeni u magli i bespuću nepreglednog oceana. Ponekad se čini da nam život nema smisao i da ne vodi nigdje. Brige nas pak ponekad dotuku, ostanemo bez energije. Ali zato, tu smo mi jedni za druge, tu su svjetionici kao Dan Millman koji su prošli teške i naporne puteve da bi postali ono što jesu. I zato hvala ti Dan, hvala ti na tvojoj životnoj priči i na tvom radu, jer u konačnici, kako je kazala Mama Chia, „Stvar je samo o tome da jedan život može nadahnuti drugi“. Zato, budite jedni drugima potpora i podrška. Svijet je pun čuda i radosti. Nije sramota kada padnemo u blato. I sam Dan je nakon Socratovih poduka, mnogo puta osjećao kao da mu život nema smisao (a toliko toga je doživio i spoznao od njega). Sramota je kada se ne želimo dići iz blata. Nema veze ako to ne znamo učiniti, jer tu smo da pružimo ruku jedni drugima. Dan svakako pokazuje put i svjetlost svakom miroljubivom ratniku.

„Ta izjava zaista znači `kad je učenik spreman, učitelj se pojavi´ – posvuda: na nebu na stablima, u taksijima, u bankama, u uredima terapeuta i na benzinskim crpkama, u tvojim prijateljima i u tvojim neprijateljima. Svi smo mi jedni drugima učitelji. Učitelji se nalaze u svačijem susjedstvu, svakom gradu, državi – učitelji za svaku razinu svijesti. Kao i u svakom polju djelovanja, neki su vještiji ili svjesniji od drugih. Ali to nije bitno. Jer sve je proročanstvo, sve je povezano, svaki dio odražava cjelinu kad imaš oči za gledanje i uši za slušanje. Možda ti sve ovo sada zvuči apstraktno, ali ćeš jednog dana to u potpunosti razumjeti i taj dan možda nije predaleko. I kad budeš to razumio“, rekla je podižući sjajni kamenčić, „bit ćeš u stanju promatrati ovaj kamen, ili proučavati vene na ovom listu ili gledati papirnatu šalicu kako leti na vjetru i kroz to ćeš razumjeti skrivena načela univerzuma.“; I ljudi imaju mudrost za podijeliti, ali učitelji u ljudskom obličju dolaze i odlaze, a kad jednom otvoriš Unutarnje zapise sve ćeš moći vidjeti izravno, iznutra, a Univerzalni učitelji pojavljuju se odsvakuda.“

I svakako posjetite njegovu stranicuhttp://www.peacefulwarrior.com/

„Toliko sam se želio vratiti! Dio mene je oduvijek znao da je iznad tornja, u prostoru svjetla moj dom. To je bio zadatak moje duše, moje sveto putovanje; Vidjevši sve ovo osjetih eksplozivnu navalu energije i bijah katapultiran prema gore, kroz vlastito srce u stanje savršene empatije sa samim postojanjem; Osvježen i miran, otvorio sam svoje tjelesne oči osjećajući rastući val energije i blaženstva. U ovom stanju dubokog sanjarenja, napisao sam poruku na podu:“

„Nema puta k Miru

Mir jest Put.

Nema puta k sreći.

Sreća jest Put.

Nema puta k ljubavi.

Ljubav jest Put.“