Naslovna slika: Forbidden melody
Danas predstavljamo seriju radova “Forbidden melody” od Vedrana Ružića.
O seriji radova Vedran kaže:
„Forbidden Melody“ je serija radova koju sam započeo početkom veljače 2020. godine nakon povratka s umjetničke rezidencije u Berlinu. Vraćanje u mirnu stvarnost mog kućnog ateljea, zimska mirnoća Liburnije i nedostatak umjetničkih aktivnosti potaknuli su me na stvaranje serije radova inspirirane TIŠINOM. Povrh toga, pandemija koja nam se opasno približila i potpuno nas zatvorila u svoje domove i umove dodatno me usmjerila da tišini pridružim i IZOLACIJU.
Radovi nastali tijekom posljednja 2 mjeseca obilježavaju pomirenje sa svijetom kojega smo naglo doživjeli kao zarobljeništvo u “četiri zida”, kao zabranjenu melodiju koja se ne smije svirati ili kao zid kojega ne možemo pomaknuti. U tom ludilu tišine, izolacije, cenzure, bodljikave žice moramo pronaći spas i dublje značenje koje sam ja kao autor htio prikazati u ovoj seriji radova pod nazivom “Forbidden Melody”. U njima se često provlači motiv bodljikave žice jer slaganjem ritma linija sa bodljikama dobivamo nešto nalik notnome zapisu što ćete moći vidjeti iz sljedećih promjera.
U nastavku su neki od radova iz navedene serije s obzirom na to da će se budući radovi, kako slikarski, tako i instalacije te intervencije u prostoru tematski nadovezati na postojeće. U prilozima se može vidjeti presjek uvodnog rada na temu izolacije stvaranja. Tako su se tu našli radovi kućnih formata, kao što su intervencije na vratima ulaska u atelier, izrezbareni prozor, slike na otpadnim komadima polica iz kuhinje, kontrabas s elementom bodljikave žice, stare plahte kao podloga za slikanje, betonski blokovi u formi barijere suživota s društvom. Prva faza uključuje desetak radova, a u drugoj fazi još je veći naglasak na mikrokozmos života u stanu, odnosno paradoks kratkoga izlaska na javnu površinu s intervencijom gdje ću poneke objekte zaodjenuti u bodljikavu žicu i plahte pod simbolikom obiteljskog sna cijeloga društva.
Koncept projekta sastoji se od nekoliko segmenata baziranih na temama izolacije, šutnje, cenzure, kontroliranosti, zarobljeništva u vlastitim domovima, strpljenja, iščekivanja, emigracije, zabranjene melodije (kao naziv cjelokupne serije izvedenih radova).
Za izradu koristim isključivo one materijale koje sam pronašao u svojih nekoliko kvadrata života, odnosno u stanu te u podrumu. Sve su to naizgled odbačeni materijali kojima mi određujemo imaju li oni i dalje svoju vrijednost ili su izgubili svoju svrhu postojanja. S tom namjerom koristim reciklirane materijale (stare prozorske škure, drvene police koje mi služe kao platna, stare knjige, opuške s poda, stare žice s instrumenata i slično).
Uz to koristim neke materijale koje sam sačuvao za „crne dane“, a to je nekoliko vreća cementa i pijeska kao nezaobilazni materijal kritike na današnje društvo u kojem ubrzano dolazi do pretjerane gradnje gdje beton postaje ultimativno sredstvo apartmanizacije, što je posebno vidljivo u turističkim mjestima, poput Opatije u kojoj živim i koja je „pod opsadom“ novoizgrađenih „betonskih čudovišta“. Tehniku prilagođavam od rada do rada te tako u slikarskim radovima najviše koristim uljane boje na odbačenim drvenim podlogama ili akrilnim bojama preslikavam već korištena platna zbog trenutne nemogućnosti nabavke novih. Recikliranjem drvene stolarije stvaram rame na koje često postavljam plahte s kreveta kao površinu za slikanje. Za instalacije, kao i kod intervencija u prostoru, najviše koristim betonske blokove, bodljikavu žicu te drvene izrezbarene škure. Za fotografije koristim kameru mobitela kako bih u ovo vrijeme, u nemogućnosti javnoga izlaganja, radove prezentirao virtualnim putem.
Cjelokupna serija multimedijalnog je karaktera jer osim što se bavim vizualnom umjetnošću, uz to još i komponiram glazbu koja kroz “zabranjenu melodiju” opisuje viđenje današnjice, s obzirom na to da sam i profesionalni sam jazz glazbenik. Komponiram na kontrabasu te na bas gitari, s ciljem povezivanja umjetnosti.
Forbidden melody double bass
Svaki odnos s društvom podrazumijeva donekle gubitak slobode. Na radu su obilježeni centimetri u duljini od 150 cm
O autoru: Vedran Ružić rođen je 26. kolovoza 1986. godine u Rijeci. Već od najranije dobi pokazuje sklonost prema slikarstvu, no tijekom srednjoškolskog obrazovanja počinje se baviti drugim oblikom umjetnosti – glazbom. Ružić započinje svirati bas gitaru te je u suštini samouk, a jedino formalno glazbeno obrazovanje stječe 2009. godine tijekom pohađanja Kärtner Landeskonservatoriuma u Klagenfurtu. 2012. godine, dobiva i nagradu Status za najboljeg jazz basista i kontrabasista. 2015. godine izdaje svoj prvi autorski jazz album „Night Speaking“. 2016. godine stvara projekt „Spiritual Market“ u kojemu objedinjuje jazz glazbu i art film, gdje se okušao i u ulozi glumca i u ulozi ko-scenarista. Kvalitetu istoimenog albuma prepoznaje i struka, pa Ružić biva nominiran za Porina u dvije kategorije, najbolja jazz skladba i najbolji jazz album, te osvaja Porina u kategoriji najboljeg jazz albuma. Uz profesionalno bavljenje glazbom, od 2010. godine Ružić sve češće uzima kist u ruke. 2013. godine odlučuje upisati Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer slikarstvo, te 2018. godine stječe titulu magistra primijenjenih umjetnosti, s diplomskim radom „Povezivanje glazbe i slikarstva“. Upravo je oslikavanje glazbe kroz apstraktnu formu smjer u kojem se razvija Ružićevo slikarstvo. Odnedavno stvara i skulpture u koje unosi inspiraciju glazbom.
