Foto: Aaron Burden – Unsplash
SAVRŠENO PISMO
To pismo bilo bi obično i jednostavno, ali tako tečno i skladno da bi samo sebe ispisivalo. Ono bi nadošlo kao plima nad danima ispred nas, ono bi bilo veće od zaborava, potpuno jasno i čisto, oblo i prozirno. Takvo bi pismo bilo pjesma i jedna obična riječ koja se pretače u drugu i tako tvoreći krug stvarala bi rečenice. Od tih rečenica moglo bi se živjeti, moglo bi se konačno uzdići iznad ove varke, ili svejedno živjeti je, voljeti je kao svoju ruku i pisati o njoj, na njenom dlanu, u svakom kutu stare napuštene kuće. Pismo je tako postalo želja i nada, bol i patnja, pa onda nešto što se javlja između redova, plete misli i otkriva svijet i roni duboko, do dna, pa se vraća i leti sve do neba. Takvo je pismo moguće ukrasti, pojesti, veslati ili jednostavno sresti i onda ga umotati u tijesto i piti do besvijesti. Pismo je lakoća koja dolazi niotkuda i riječ koja se posvetila samom sobom, ono što se samo stvara i ne treba poseban uzrok, polako uči hodati, rasti, bivati i živjeti slobodno, letjeti kao ptica, gorjeti kao vatra. Tako bogato, tako raskošno i teško nadvilo bi se nad morem i prekrilo cijeli svijet. Običan jednostavan govor, pokret ruke, sjena i pogled, oko i prsti, zvukovi koji se spajaju, pokreti koji izrastaju iz zemlje, sve bi se to moglo dogoditi kada bi se varka otkrila i postala još jedna varka, pa kao takva donijela pijesak i vodu. Ostala bi samo šutnja, a govor bi se pretočio u to savršeno pismo. Njime bi se pisale knjige urezane u stijene, mreže putova i htijenja, znanja i svijeće od voska, plamen koji izgara na rubu vrtova, zvijezde koje se kreću svjetlosnim brzinama, sve bi se utopilo u izvoru od kojega je i poteklo. To je početak kraja koji se nikada neće ostvariti, to je vještina koja se nikada neće svesti na užitak, uvijek će nešto nedostajati i sam zvuk riječi postat će njen smisao, a ritam njen oblik i okvir koji će se obnavljati zauvijek.
Dragan Gligora
O autoru: Dragan Gligora rođen je 1963. u Pagu. Osnovnu i srednju školu pohađao u Kolanu, Novalji i Pagu. Diplomirao na FF u Zadru 1989. godine Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Pohađao doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2007. obranio doktorsku disertaciju Psihoanalitička introspekcija i osobni mit u romanima Petra Šegedina. (Povjerenstvo: akademik Milivoj Solar, prof. dr. Cvjetko Milanja i prof.dr. Vinko Brešić) Deset godina radio u prosvjeti. Od 1999. radi kao novinar HRT-a. Objavio knjigu eseja Rad snova, knjigu lirske proze Jedini smisao vremena, te tridesetak znanstvenih i stručnih radova i recenzija. Sudjelovao u radu dvadesetak znanstvenih skupova i kolokvija. Područje interesa: teorija književnosti, novija hrvatska književnost, svjetska književnost, teorija mita, filozofija jezika, filozofija znanosti i psihoanalitička teorija. Živi i radi u Kninu.
