Foto: Hans Benn – Pixabay
sakata
kao da si me nabola na vilicu
izgovorila si riječ koja mi se upiknula u leđa
negdje između lopatica ako baš hoćeš precizno
rekla si
sakata sam
iznutra po meni zalijepljeni su komadići kolaž papira
i sad ti kažem
ti si inkubator za prerano rođene detalje
i to te čini stvarnom
ti koja si svijet uhvatila za jaja
toliko zaljubljena u voljeti
da si metaljubav sama
prvi put
samoj sebi
dozvolila si krik
prvi put
bez francuske čipke na ustima
i dok naručuješ salatu
neki ustajali konobar jede tebe
i pogledom me pita koliko si dobra
cigareta mi pada na to pogrešno pitanje
na računu gori crno oko kao otisak čizme
rekao bih mu
ne možeš ju ti platiti
nisam ni ja mogao
ali ona je udomila misao da me voli
sjedila je na krovu osuta zvijezdama
i meni se činilo da je dobila vodene kozice
pridržavala se za mjesec
i kad se okrenula pitala me je
ima li bog vremena
biti sam
Vanda Petanjek
O autorici: Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku, a pjesme su joj do sada objavljene u časopisu Poezija i na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Živi i radi u Zagrebu.
