Foto: engin akyurt – Pixabay
„Dodirnut ćeš nebo Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, ni milijun, niti letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki broj je ograničenje, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje , znači biti ondje.“
Galeb Jonathan Livingston je priča koja je nadahnula milijune čitatelja. Richard Bach jedva je našao izdavača jer im se nije sviđala ideja o galebu koji govori. Kada je knjiga konačno objavljena doživjela nevjerojatnu pažnju čitatelja i medija jer su se mnogi pronašli u ovoj kratkoj ali čudesnoj priči. Richard Bach pisac je koji nas je zadivio svojim knjigama, a veliki uzlet doživio je upravo s Galebom Jonathanom Livingstonom.
Naslov knjige: Galeb Jonathan Livingston
Autor: Richard Bach
Naslov izvornika: Jonathan Livingston Seagull
Broj stranica: 88
Mali i kratki roman o jednom galebu priča je o dosezanju granica slobode i životne radosti, da bi na kraju shvatili da granice ne postoje. Galeb J. L. u je priča o za one koji su oduvijek željeli letjeti beskrajnim prostranstvima života. To je priča za letače i hodače po oblacima, za one koji hodaju u snu i svjesni su svojih snova.
Richard Bach je bio jedan od pionira popularnih pisaca koji su pisali da je savršenstvo ovdje i sada, i to u vrijeme kada se još nije u potpunosti shvaćalo što to doista i znači.
Bach kaže da je priča bila odbijena 18 puta od izdavačkih kuća. Mnogima je bila neobična ideja o galebu koji govori. Vjerovali su u njegove sposobnosti kao pisca ali ne i u nekog galeba koji brblja. Priču je počeo pisati 1959. i nije objavljena sve do 1970. Ovu priču je počeo pisati u nekom naletu inspiracije koji je odjednom došao. Priču je ostavio bez kraja jer mu je inspiracije jednostavno ponestalo. Mislio je da će naći neku ideju za kraj, ali ona nije dolazila. Tek dugih osam godina kasnije došla je inspiracija za završetak ove knjige. To je ujedno i bio početak potrage za izdavačem. Niti sam Richard nije znao zašto je trebalo toliko godina da se objavi „Galeb Jonathan Livingston“. Konačno, kada je knjiga objavljena, ostvarila je nevjerojatan i potpuno neočekivan uspjeh.
„Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se dođemo do ribljih glava, a sada imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni!“
Najkraće i najjednostavnije rečeno, ovo je priča o galebu koji je bio drugačiji od drugih. Zbog svoji drugačijih stavova, mišljenja, pogleda na svijet i ideja, bio je odbačen iz društva. Zbog toga odlučio je ostaviti zajednicu i krenuti svojim putem. Na putovanju pronalazi istomišljenike, društvo u kojem pronalazi sreću i ispunjenje. Konačno je tamo mogao raditi ono što je oduvijek želio, letjeti i letjeti.
„Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života preživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću života, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima.“
Zbog društvenih uvjerenja, vjerovanja i zadanih normi, ova lektira, ova priča, nikad se nije djeci i odraslima prezentirala (recenzirala), u pravom svijetlu. Baš suprotno, ovdje nije tema odbacivanje drugačijih iz društva, nego ovdje je riječ o duhovnim putnicima i tragačima koji putuju iz života u život, iz dimenzije u dimenziju. Ovo je priča o putovanju duša koje su u potrazi za smislom svojeg postojanja i savršenstvom! Priča nije samo materijalne prirode, nego postoji i puno dublja duhovna komponenta o tragačima za slobodom, zemljom bez granica u kojoj mogu slobodno letjeti, težiti savršenstvu a ne boriti se za obične riblje glave. Glavni junak, galeb Jonathan L. osjeća unutrašnju potrebu i poziv da krene drugim životnim putevima. Društvo ga nije razumjelo i zato je bio odbačen, čak i istjeran. Jonathan je bio odmalena drugačija duša. Uvijek je stremila nečem višem i boljem. Odrastanjem, taj unutrašnji poziv nije zamro, nego upravo suprotno, budio se je u njemu iz dana u dan. Priča o galebu je u biti priča o putovanju duše iz jednog svijeta u drugi. To je vječna potreba duše da traga za istinom i smislom života.
U priči se radi o unutrašnjem, duhovnom pozivu, to je poziv za buđenje i potragom za istinom. I to istinom o našem osobnom životnom putu, tko smo, što smo i što radimo ovdje „dolje“? Pitanja su koja si postavljaju istinski tragači za istinom, baš kakav je i galeb Jonathan L.
„Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni. Možemo naučiti letjeti!“
Richard Bach, poznati je zaljubljenik u letenje, što je i iskoristio u ovoj priči. Letenje je oduvijek bilo simbol slobode i radosti. Letenje i pokušaji obaranja brzinskog rekorda galeba Jonathana su samo simbolički način potrage za savršenstvom.
„Mi smo iz tvog jata, Jonathane. Mi smo tvoja braća. Riječi su zvučale snažno i mirno. Došli smo da te odvedemo kući… Jonathanu se učini da je taj trenutak pun razumijevanja i svjetlosti nosio u sebi cijeli život. Imaju pravo. On zna letjeti više, došao je trenutak da pođe kući.“
Tek kad je Jonathan otišao svojoj kući, tamo onkraj granica prostora i vremena, tek je tamo osjećao mir. Ali ni to nije bio potpuni mir, jer je tražio više. Želio je naučiti, spoznati savršenstvo. Među galebovima koji su bili kao i oni našao je pravog učitelja koji ga je podučavao savršenstvu. Spoznavši samog sebe (savršenstvo), Jonathan poželi da se vrati na Zemlju. To je bio unutrašnji poziv koji mu nije dao mira. To je bio poziv svemira koji je zvao volontere da se vrate natrag i pomognu onima koji su im slični u životnoj potrazi. U povratku na zemlju, Jonathan nađe galeba Fletchera, mladog i neobuzdanog. Jonathan postaje vrhunski učitelj i majstor letenja, letenja kroz prostranstva Savršenstva i neobuzdane igre života.
Richard Bach ne piše samo o traženju sreće u ovom svijetu i prihvaćanju različitosti nego odlazi puno dublje. Piše o putovanjima duše koje traže Savršenstvo, koje traže sebi slične, koje žele učiti i podučavati da je svijet puno više od onoga što nam govore. Na svojem putu spoznaje, duše uče, igraju se, traže i spoznaju. One koje napreduju imaju potrebu da Ljubav koje su spoznale prenesu drugima, da ih upute na put prema sreći i ispunjenju. Jer naši životi mogu biti i jesu puno više od pukog preživljavanja. Galeb Jonathan L. je shvatio da je život doista puno više od puke materije i to je nastojao prenijeti drugim dušama baš kao i autor ovom pričom.
„Ti luda ptico – reče blago. Ako je itko kadar pokazati tamo dolje na zemlji kako se može vidjeti na tisuću kilometara, onda je to galeb Jonathan Livingston. Zagleda se u pijesak. Zbogom, Jone, prijatelju moj!. Zbogom, Sully! Doviđenja. Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena i shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim ograničen, savršen simbol slobode i leta.“
