Recenzija knjige: Zelena svjetla – Matthew McConaughey

Zelena svjetla – Matthew McConaughey

Piše: Denis Kožljan dipl. educ.

Matthew McConaughey

Američki glumac, rođen je 4. studenog 1969, u Texasu, SAD. Najmlađi od tri sina rođen u obitelji dobavljača naftovoda i učiteljice, odrastao u Texaxu i namjeravao prvotno upisati pravo, no, ipak su ga životni putevi, južnjački šarm odveli u nekom sasvim drugom pravcu. Naposljetku se prebacio na  filmsku produkciju i diplomirao 1993. godine. U svom radnom vijeku dobivao je mnoštvo nagrada igrajući različite uloge u dramama, filmovima, a koji su bili jako dobro prihvaćani kod gledatelja pa je tako nagrađen i Oscarom za najboljeg glumca, a također je njegova kreativnost kao astrološkog škorpiona došla do izražaja kad je u filmskoj industriji, u nekoliko navrata posuđivao svoj glas.

No, ovog puta zadržati ćemo se na njegovim memoarima ili autobiografiji naslova “Zelena svjetla (Green lights)iz 2020.te, a za kojom se odvijala prava pomama. Ljudi su je odmah, istog trena htjeli uzeti u ruke i čitati pa su se postavljala pitanja da li zato jer je njezin autor, proslavljeni glumac ili zbog neobičnog sadržaja i poruka koje je ovaj bestseler donio sa sobom.

Za sve one koji nisu pročitali ovaj naslov, evo razloga zašto bi to trebali čim prije učiniti:

UVODNA RIJEČ AUTORA

“Ovaj život živim već pedeset godina, njegovu zagonetku pokušavam riješiti četrdeset dvije godine, a dnevnike o mogućim rješenjima te zagonetke vodim posljednjih trideset pet godina. Bilješke o uspjesima i neuspjesima, radostima i žalostima, o stvarima kojima se čudim i onome zbog čega se naglas smijem. Kako biti pravedan. Kako ublažiti stres. Kako se zabaviti. Kako manje nanositi bol drugima. Kako da drugi manje nanose bol meni. Kako biti dobar čovjek. Kako naći smisao u životu. Kako biti vjerodostojniji samome sebi. U posljednje sam vrijeme skupio hrabrost otvoriti te dnevnike. Pronašao sam priče kojima sam svjedočio i koje sam doživio, lekcije koje sam naučio i zaboravio, pjesme, molitve, vjerovanja o tome što je bitno i mnoštvo naljepnica za automobile. Pronašao sam dosljednost u načinima kojima sam pristupao životu i koji su mi pružali više zadovoljstva i u to vrijeme i danas. Stoga sam kupio jednosmjernu kartu prema izoliranoj samici u pustinji u kojoj sam započeo pisati ovo što trenutačno držite u ruci: album, zapis, priče o mojemu dosadašnjem životu. Sve što sam doživio, o čemu sam sanjao, čemu sam težio, što sam dao i dobio. Istine koje su utjecale na moj prostor i vrijeme, i to na takve načine da ih nisam mogao zanemariti. Sporazume koje sam sklopio sa samim sobom, od kojih se mnogih i pridržavam, a većinu pak još pokušavam ostvariti. Sve što sam gledao i vidio, osjetio i shvatio, učinio dobro i loše. Nadam se da je riječ o lijeku koji nije gorak, o nekoliko aspirina kao zamjeni za bolnicu, o svemirskom letu na Mars za koji nam ne treba pilotska dozvola, o odlasku u crkvu bez potrebe da budemo ponovno rođeni i o smijanju kroza suze. Riječ je o ljubavnom pismu. Životu. Ovo je knjiga o hvatanju zelenih svjetala i uviđanju da se i žuta i crvena svjetla s vremenom pretvaraju u zelena”

Uglavnom, Matthew McConaughey, dokazan kao vrhunaravni dramski glumac u filmovima kao što su “Dobri dileri iz Dallasa” (Oscar za glavnu ulogu!) ili “Interstellar” te televizijske serije “Pravi detektiv”, u svom književnom prvijencu piše o životu dječačića iz radničke obitelji odgojene u katoličkom duhu, kompleksnom odnosu s roditeljima, zlostavljanju u tinejdžerskoj dobi, glumačkom usponu, krizi i preporodu te duhovnim traganjima, partnerstvu i djeci…

Osim što je tijekom godina, kad god je uhvatio vremena u predasima od glume, pisao Zelena svjetla, Matthew McConaughey usporedo je radio i na vlastitoj akademskoj “karijeri”, pa je 2019. postao i profesor na Sveučilištu Teksasa u Austinu. Uvjeren da se “najbolji put za nas same i cijelo društvo nalazi na cesti koja vodi prema usvajanju vrijednosti i stjecanju kompetencija”, preuzeo je i dužnost ministra kulture Sveučilišta Teksasa i grada Austina.

OSIM ŠTO JE BIO GLUMAC I PISAC bavio se i aktivističkim radom.

A što poznate recenzističke publikacije kažu za “Zelena svjetla” i njenog autora?

“Jedna od najboljih knjiga godine!” bio je kratak i jasan Guardian, a britanski The Times Magazine je zapisao: “Sjajni memoari. Zelena svjetla su nedvojbeno knjiga koju je samo Matthew McConaughey mogao napisati.” Oduševljan je i Mark Manson, autor knjige Profinjeno umijeće stava je mi se, koji kaže: “McConaugheyjeva knjiga poziva nas da se uhvatimo u koštac s lekcijama njegova života kao što je on to činio – i da shvatimo da poanta nikada nije bila pobijediti, već razumjeti.”

Još nešto treba istaknuti, premda ne izravno vezano uz knjigu Zelena svjetla, ali svakako uz osobu kakva je Matthew McConaughey. Naime, nakon tragedije u njegovu rodnom Uvaldeu (Teksas), kad je krajem svibnja u krvavom napadu na osnovnu školu ubijeno 19 djece i još dvije osobe, McConaughey se pridružio brifingu Bijele kuće kako bi odao počast žrtvama i pozvao Kongres da postupi u skladu sa zakonima o oružju.

McConaughey je rekao da su on i njegova supruga Camila Alves McConaughey veći dio tjedna nakon što se dogodila pucnjava u Uvaldeu provodili vrijeme s obiteljima devetnaestero učenika i dvoje ubijenih učitelja. Bio je emotivan dok je govorio o Maite Rodriguez, 10-godišnjoj djevojčici koja se aktivno brinula o okolišu i sanjala da postane morski biolog. “Nosila je ovo svaki dan, zelene Converse tenisice, sa srcem na mjestu desnog palca. To je isti par tenisica za koji se pokazalo da je bio jedini jasan dokaz koji bi je mogao identificirati nakon pucnjave”, rekao je McConaughey i dodao:

– Uvalde je mjesto gdje sam naučio odgovorno posjedovati oružje, no pucnjava u Uvaldeu pokazuje da su potrebne promjene. Trebamo uvesti odgovorno posjedovanje oružja. Moramo podići minimalnu dob za kupnju puške AR-15 na 21 godinu. Trebamo razdoblje čekanja za te puške. Potrebni su nam zakoni i posljedice za one koji ih zloupotrebljavaju. To su razumni, praktični, taktički propisi – govorio je McConaughey držeći u ruci fotografiju djevojčice Alithije Ramirez.

McConaughey, koji je koketirao s kandidiranjem za guvernera Teksasa , zaključio je svoje obraćanje riječima: “Ovo ne bi trebalo biti stranačko pitanje. Ne postoji demokratska ili republikanska vrijednost u jednom jedinom činu ovih napadača. Moramo skupiti pravu hrabrost i ispoštovati svoje moralne obveze.”

Vratimo se još jednom na Zelena svjetla i zaključimo ovaj prilog još jednim zapisom samoga McConaugheyja: “Dokle god možete stvarati vlastito vrijeme, uživajte u povjetarcu. Kada zaglavite u oluji, molite se za sreću i dajte sve od sebe. Svi na sebi nosimo ožiljke, a imat ćemo ih još više. I stoga, umjesto da se borimo protiv vremena i uzalud ga trošimo, zaplešimo zajedno s njim i iskupimo se jer ne živimo dulje onda kad pokušavamo ne umrijeti, nego onda kad smo posvećeni življenju”.

“Ovaj život živim već pedeset godina, njegovu zagonetku pokušavam riješiti četrdeset dvije godine, a dnevnike o mogućim rješenjima te zagonetke vodim posljednjih trideset pet godina… ” (autor)

Knjiga Greenlights odnosno njen autorMcConaughey koji je i sam pripovjedač je zapravo ne samo autobiografija već niz ispričanih priča, smiješnih i tužnih scena, inspirativnih, dirljivih trenutaka koji čitatelja jednostavno navode da je u jednom dahu čita od korica do korica, možda najbolje sjedeći negdje u nekoj hladovini za ljetnih mjeseci.Ovo je zbirka priča, od kojih su neke istinite, a druge izmišljene. Ali sve priče u ovoj knjizi imaju jednu zajedničku nit – sve pričaju priču puta do McConaugheyjeva uspjeha. A upravo je i sam autor toliko topao, zabavan, inspirativan i u trenucima kad se nakon svoje filmske premijere pojavi na crvenom tepihu.

Osim što je pisao ovu knjigu, Matthew McConaughey je 2019. godine postao i profesor na Sveučilištu Teksasa u Austinu. Uvjeren da se ‘najbolji put za nas same i cijelo društvo nalazi na cesti koja vodi prema usvajanju vrijednosti i stjecanju kompetencija’, preuzeo je i dužnost ministra kulture Sveučilišta Teksasa i grada Austina.

U izoliranoj samici u pustinji počeo je pisati vlastitu priču – o životu dječačića iz radničke obitelji odgojene u katoličkom duhu, kompleksnom odnosu s roditeljima, zlostavljanju u tinejdžerskoj dobi, glumačkom usponu, krizi i preporodu te duhovnim traganjima, partnerstvu i djeci.

Kao svaki dobar južnjački dječak, pripovijest o vlastitu životu započinje s majkom, „ženom koja kaže ‘hoću’ prije nego što može, ‘htjela bih’ prije nego što smije i ‘doći ću’ prije nego što je pozovu”. Nastavlja je s nasilnim, ali voljenim ocem koji je svojim rukama mogao „ozljeđivati, ali i ozdravljivati” i koji je umro od srčanog udara dok je vodio ljubav s Matthewovom majkom – ženom s kojom se tri puta vjenčao i dva puta razveo.”

Priča se širi na školske i studentske dane, omiljena putovanja kamperom diljem SAD-a te uloge u filmovima i TV serijama koje su mu donijele novac i slavu, ali ne i osjećaj zadovoljstva za kojim je težio. Do njega pak dolazi odricanjem od lako zarađenih honorara zbog kojih se osjećao kao zabavljač, a ne kao glumac.

‘Sve što sam doživio, o čemu sam sanjao, čemu sam težio, što sam dao i dobio. Istine koje su utjecale na moj prostor i vrijeme, i to na takve načine da ih nisam mogao zanemariti. Sporazume koje sam sklopio sa samim sobom, od kojih se mnogih i pridržavam, a većinu pak još pokušavam ostvariti. Sve što sam gledao i vidio, osjetio i shvatio, učinio dobro i loše. Nadam se da je riječ o lijeku koji nije gorak, o nekoliko aspirina kao zamjeni za bolnicu, o svemirskom letu na Mars za koji nam ne treba pilotska dozvola, o odlasku u crkvu bez potrebe da budemo ponovno rođeni i o smijanju kroza suze. Riječ je o ljubavnom pismu Životu. Ovo je knjiga o hvatanju zelenih svjetala i uviđanju da se i žuta i crvena svjetla s vremenom pretvaraju u zelena’, objasnio je McConaughey u uvodu knjige.

Zelena svjetla pozivaju nas da se uhvatimo ukoštac sa životnim lekcijama i shvatimo da poanta nikada nije pobijediti, nego razumjeti. Ključno je, smatra autor knjige, naučiti kada i kako ovladati izazovima s kojima se suočavamo.

‘Dokle god možete stvarati vlastito vrijeme, uživajte u povjetarcu. Kada zaglavite u oluji, molite se za sreću i dajte sve od sebe. Svi na sebi nosimo ožiljke, a imat ćemo ih još više. I stoga, umjesto da se borimo protiv vremena i uzalud ga trošimo, zaplešimo zajedno s njim i iskupimo se jer ne živimo dulje onda kad pokušavamo ne umrijeti, nego onda kad smo posvećeni življenju’, poručuje ugledni hollywoodski glumac i pisac.

Samozatajni dnevnik Matthewa McConaugheya sadrži rukom napisane bilješke, slike, pjesme i kratke priče koje je prikupljao od dječačkih godina i objavio u svojim novim i krajnje šarmantnim memoarima Greenlights. Primijeti se da mu je ugodno pismeno se izražavati, razvio je bogat, unutarnji život koji proizlazi iz iskrenog osobnog istraživanja. Rezultat toga su ovi iskreni i prijateljski memoari o klincu iz radničke klase koji je pogodio jackpot i dohvatio se hollywoodske slave, držeći oči otvorene i razmišljajući o njemu tijekom cijelog putovanja.

Fokus Greenlightsa je na formiranju McConaugheyjeva lika i osobnih vrijednosti. Prvi dio obrađuje njegovo djetinjstvo s nesentimentalnom jasnoćom. Događaji poput laganja oca, gradnje kućice na drvetu ili ljetnih radnih poslova strogo se tiskaju kroz zaslon onoga što su ga naučili o tome kako uspješno živjeti. Iako je jezik jednostavan, a izrazi povremeno klišeizirani, McConaughey ih lijepo slaže i dobro utječe na čitatelja. Razvoj osobnog pristupa životu odmah je na kušnji kada ga autor primijeni na zadatak stvaranja karijere u Hollywoodu. McConaughey nas vodi kroz svoje putovanje, ističući gdje je pogodio crvena svjetla i, što je još važnije, zašto. Zatim poduzima izvanredan korak priznajući odgovornost za vlastite pogreške objašnjavajući što je od njih naučio. Za takvu javnu ispovijest potrebna je prava hrabrost.

“Hit knjiga o životu hit glumca koji je, kako sam kaže, dosta toga stavio na kocku kako bi pronašao sebe. Ovo je autobiografija s naglaskom na putu osobne promjene u nemilosrdnom svijetu šou-biznisa. Iako se sve vrti oko novca, oni odvažni mogu pronaći vlastiti glas. “

McCounaghey je u knjizi, među ostalim, govorio i o odnosu sa svojim roditeljima. Njih su se dvoje dva puta rastali, a tri puta vjenčali (jedno za drugo). Otac je njegovoj majki slomio prst četiri puta “da ga makne sa svojeg lica”.

Glumac je opisao brojne nasilne epizode iz svoje kuće; jednom je prilikom za večerom otac tražio više krumpira, majka ga je prozvala debelim, on je okrenuo stol, a majka mu je, dok je zvala 911, telefonom slomila nos…

McConaughey je, dok je živio u Teksasu, planirao postati odvjetnik, no vjerovao je da je njegov pravi poziv da postane redovnik koji će osloboditi Nelsona Mandelu.

Na vlastitom primjeru, autor nam želi poručiti da i mi sami

“Ponekad ne trebamo savjet. Ponekad samo trebamo čuti da nismo jedini. Možemo naučiti kako sami sebi stisnuti ruku i uživati u vlastitu društvu ili promijeniti naviku ili dvije kako bismo to mogli učiniti.

Ovaj je dnevnik namijenjen i našim pričama – ljudima, mjestima, savjetima, pjesmama, molitvama i natpisima na naljepnicama iz našega života. Budimo iskreni, zabavimo se, postavljajmo pitanja, odgovarajme na njih. Nemojmo se bojati shvaćati svoje proturječnosti kao dio izvrnute, paradoksalne istine. Uvrstimo i fotografije ili citate koji nas uzbuđuju, šarajme, crtajmo. Uređujmo, ali nemojmo brisati. Nađimo svoju frekvenciju. Istražujmo. Budimo posve svjesni sebe. Upoznajmo jedinu osobu s kojom moramo provesti ostatak života – sebe. Ovo neka bude naš dnevnik. Ovo neka bude i naša priča. Napišimo je je. Samo nastavimo živjeti.”

McConaughey  je svojim fantastičnim primjerom sabravši frekvencije iz vlastitog života, dao primjer svima nama koji imamo što za reći da to učinimo i pronađemo neka nova svjetla, možda ne više zelena ali svjetla koja će otvoriti nove obzore.

S lakoćom sam pročitala ovih stotinu tridesetak stranica i nekako uspoređivala u nekim trenucima i epizode iz svog života, mladosti, studija.