Foto: Asad – pexels
Rastanak
Ti pokušavaš sročiti rastanak,
ja kupujem kartu za daleke krajeve.
Potiho maštamo tropske poljupce
neupućene jedno drugome,
a golica nas intima koju smo stvorili
nekako naprečac, slučajno satkali.
Tvoja ruka klizne oko mog bolnog trbuha,
posljednji puta pokuša
opustiti zgrčenost moje utrobe.
Poželim te ljubiti po čitavome tijelu,
ali bilo bi to ipak malo degutantno
u ovoj situaciji.
Nismo divlje zvijeri što trče savanama.
Neuroni su složno ispleli rastanak,
no duše trepere jer nas one spajaju.
Nema tu ljutnje, nema raspalih srdaca,
samo neka golema težina na prsima
i par sakrivenih, hitro izbrisanih suza.
Marija Bagarić