Anto Pranjkić: KRATKI UVOD U KRŠĆANSKU MISTIKU, Kerigma Pia, Zagreb, 2018.
Piše: Ivo Mijo Andrić
Zanimljivu i nadasve čitljivu i poučnu knjigu napisao je i zainteresiranoj javnosti ponudio spisatelj i magistar teologije Anto Pranjkić. Njezin naslov Kratki uvod u kršćansku mistiku izazovan je kako za vjerničku populaciju, tako i za agnostike i sve druge ljude slobodne misli kojiteološki pogled na svijet i njegov postanak ne uzimaju kao jedinu i neupitnu istinu.
Pojam mistično nastao je iz odrednice mistika koja označava nešto nepoznato, tajno i nedohvatno. Misticizam je primarno vjerska doktrina, koja tajanstveno iskustvo sjedinjeno s božanstvom, pretpostavlja svakom racionalnom pristupu i uvidu. On je ekstatično stanje u kojem se u unutrašnjem osjećaju pojedinca objavljuje neposredna božja prisutnost. Pojednostavljeno rečeno, misticizam je zasnovan na vjerovanju u natprirodna bića koja upravljaju prirodom i ljudskim životima. Slijedom toga, mistik je produhovljena osoba koja kroz doživljaje neposredne božje prisutnosti, dolazi do spoznaje o postojanju Boga kao stvoritelja svijeta i upravitelja svega postojećeg.
Kao mudroslovni pogled na svijet misticizam je nastao na dalekom istoku, odakle se proširio na zapad. Kroz dugu povijest proučavali su ga i širili teološki mistici kojima je on bio temeljem duhovnog djelovanja i osobnog probitka. Za racionaliste i ljude realnih pogleda na svijet, misticizam je bio i ostao na margini društvenih događanja i zbiljnog života.Oni taj pojam i pojavno vezuju isključivo uz starogrčke riječi „mystikost“ i „mysteria“ što znači zatvoriti oči ili usta i racionalno razmišljati o nekoj tajni koja je nevidljiva, ali osjećajno prisutna. Za mnoge tajne nema pravih odgovora i one se mogu prepustiti vremenu koje je pred nama. Kršćanstvo je, međutim, odgovore na sve pronašlo u Bogu kao Stvoritelju i time se, na neki način, odreklo znanstvenih propitivanja postanka Svijeta i bića koja u njemu prebivaju.
Književnik i teolog Anto Pranjkić u svom kratkom uvodu u kršćansku mistiku promišlja i prezentira osnovne teorijske poglede na ovu važnu temu i naznačava moguće pravce njezinog daljeg proučavanja i razvitka kao duhovne ljudske potrebe i znanstvene discipline. Promatrano s teološkog aspekta, ovaj sadržajni podsjetnik na nauk kršćanske mistike dobro će doći vjernicima da obnove vlastita znanja i učvrste svoj odnos s pram svemogućega Boga i Isusa Krista kao mučenika ovozemaljskoga svijeta. Agnosticima i svima drugima pomoći će da još jednom propitaju smjerove osobnih misli i zapitaju se kamo one vode. U nebeske dubine nepoznatih očekivanja, ili zemne površine životnih nadanja.
Prateći mistiku kroz povijest, Pranjkić nas upoznaje s njezinim razvojnim fazama i manifestacijama u antičkoj Grčkoj, rimskoj i egipatskoj kulturi te u modernim vremenima. Od nastanka kršćanstva mistika dobiva nove sadržaje i posvećuje se Bogu i njegovom sinu Isusu Kristu. U pokušaju pronalaženja odgovora na krucijalno pitanje što je i kako izgleda Bog autor dolazi do paradoksalnog iskustva koje se može sažeti u rečenici: „Bog je neshvatljiv“. A šta to, zapravo, znači u realnom svijetu i životu. To znači da… „njegova neshvatljivost raste, a ne smanjuje se što ga ispravnije razumijemo.“ Iskustvo Boga u životu vjernika je evidentno. Premda je On nevidljiv, Njegova prisutnost se u osjeća na svakom koraku. Po mišljenju teologa Karla Rahnera Božja stvarnost za svakog kršćanskog mistika apsolutno je dohvatljiva: „To je stvarnost, skrivena stvarnost, ali ona je stvarnost i mi u njoj možemo živjeti“. A kako je u tom životu, to najbolje znaju sami mistici. Ima li u njemu skretanja, posrtanja i padanja? Sigurno da ima, jer ni jedan život ne ide pravolinijski.
Po mišljenju autora, na mistiku se donedavno gledalo drukčijim očima. Ona se tumačila nečim što je onostrano, što ne pripada običnom, da ne kažem, normalnom čovjeku. Danas je, međutim, mistika dostupna svima i može je doživjeti svaki čovjek bez opasnosti da će potonuti u njezine dubine ili prihvatiti jednoznačne poglede na svijet. Mistika ne znači uzdizanje čovjeka na mjesto gdje se nalazi Bog. Njezino rodno mjesto nije nebo, već zemlja i zemni ljudski život. Današnji mistici smatraju da je za njih jedino važan osjećaj susreta i zajedništva s Bogom. Svaki taj susret donosi promjene u razmišljanjima i vraća nadu i vjeru u ljubav. Božja ljubav mistiku i vjerniku je važnija od bilo čega. Za nju se moli, zbog nje se voli. Drugi ljubav shvaćaju svako na svoj, ne mističan način. I u obliku koji im donosi sreću i dobro raspoloženje u stvarnome svijetu.
Posebno poglavlje u knjizi Anto Pranjkić posvećuje duhovnom nauku Svetog Ivana od Križa. Taj mistik je živio u drugoj polovici šesnaestog stoljeća i prošao je razna iskušenja. Od siromaštva i bijede do duhovnog uzdignuća u karmelićanski red pod utjecajem Svete Tereze Avilske. Njegova osnovna misao i životna premisa sadržana je u riječima: „Tko ne želi ništa drugo nego Boga, ne hoda u tami, iako se osjeća vrlo jadno… Svjetlo i tama ne idu zajedno.“
Po Ivanovom poimanju života Bog i čovjek ne susreću se samo na početku i na kraju. Taj susret traje koliko i sam život i nastavlja se u beskonačnom sjedinjenju.
U zaključku autor naglašava da čovjek pripada naravnom, a ne nadnaravnom poretku, iz čega proizlazi da se on uzima onakvim kakav jeste, a ne kakvim bi želio biti. To je u korelaciji s Ivanovom mišlju o ljudskome duhu: „Duša u Bogu spoznaje sve stvari, i to u njegovoj biti bolje njego u njima samima, jer u njemu spoznaje božanski život i u njemu bit i sklad sviju stvorenja.“ U takvom poretku Stvoritelj je iznad svega i u svemu kao nadnaravni dio svijeta u kojem živimo.
Knjiga postavlja i brojna druga pitanja i nudi odgovore koji će mnoge čitatelje učvrstiti u njihovoj vjeri u Boga, a drugima otvoriti mogućnosti da dalje i dublje promišljaju o tome: kako su i zašto došli na ovaj svijet i ima li nade za bolji i ljepši život na nekom drugom, svima nepoznatom svijetu!?.
