Priča za velike i male mudroljupce 1
Čarobnica Jesenka
Te godine i djeca i odrasli na mnogim su svečanostima zahvaljivali Jeseni za bogate plodove. No nakon kestenijade i bučijade pred nosom joj zalupiše vratima i ostave je na milost i nemilost vjetru, mrazu i ledu. Padne joj na pamet neobična želja, koju joj je mogla ispuniti samo čarobnica Jesenka. Dozove je šuštanjem lišća i trostrukim fijukom vjetra.
– Što se dogodilo, Jeseni?
– Predomislila sam se! – uzbuđeno će Jesen. – I ljudi i životinje šapuću o čarima zime. Ove godine i ja bih voljela uživati u njima.
– Uživati u zimskim čarima?! – u čudu će Jesenka.
– Naravno, Jesenko! Nas dvije svake godine dogovaramo pravila, a onda ih Priroda posloži po svome. Ako ona krši pravila, zašto ih i mi ne bismo prilagodili sebi?
– Neispunjiva želja! – odlučno će čarobnica.
No Jesen je bila uporna. Pošla je potražiti sobu s velikim prozorom odakle može pijuckati topli čaj uz vruću peć i promatrati idilu zimskog pejzaža.
– To ni meni ne uspijeva! – klikne Jesenka.
– Jesi li čarobnica ili nisi?! – ljutito će Jesen.
– Poštujem pravila Prirode. – nepopustljivo je zvučala čarobnica. – Ne ispunjavam obijesne želje!
– Jesenko, znaš i sama da pravila postoje da bi se kršila.
– I komplicirala nam život, Jeseni, i ti to znaš. Nisam pustolovka poput tebe.
– Udružimo li se, ništa nije nemoguće! – predloži Jesen.
– Priroda to neće dopustiti. – odlučna je ostala čarobnica. – Zbog mirnog suživota ove nas je godine nagradila i pomogla da u ovom kraju rodi sve posađeno i zasijano. Urod je udvostručen.
Jesen je bivala sve nestrpljivija.
– Ma ionako ljudi sve više vladaju Prirodom, a ne ona njima! Pokušajmo i mi! – reče.
– Naši životi oduvijek se odvijaju u ciklusima. Nije mudro to mijenjati. Moram razmisliti. – oklijevala je Jesenka.
– Ma što se tu ima razmišljati! Hajdemo u avanturu! – klikne Jesen. – Bit će napeto i zanimljivo!
Čarobnica Jesenka vrtjela je glavom u nevjerici i trenutak razmišljala. Zatim odlučno reče:
– Draga Jeseni, ja ipak ne mogu iznevjeriti Prirodu! Odlazim na devetomjesečni odmor da bih sljedeće godine u dogovoru s njom urod bio još bolji. Predlažem i tebi da…
– Uf, čarobnice, opreznice, ne zanima me što će biti dogodine! – ljutito je prekine Jesen. – Ma nisi ti nikakva čarobnica! I da znaš, mogu si i bez tebe ispuniti želju! Doviđenja!
Kad zabriju ledeni vjetrovi i padnu kiše, Jesen pobere u košare preostalo voće. Na leđa uprti pletene koševe pune klipova kukuruza, a oko vrata naniže ogrlice od lješnjaka, kestenja i oraha. Zaogrne se rupcem od otpalog lišća i pođe tražiti toplo utočište u kojem bi prezimila.
No ljudi su postali ozbiljni i negostoljubivi. Uvukli su se u tople kapute, razgovarali o ogrjevu, zimnici i dolazećoj hladnoći, a Jeseni su zatvarali vrata pred nosom. U nadi da će joj životinje uslišiti želju, krene prema šumi. Opazi duplju u drvetu i hitro se zavuče u nju.
– Ej, Jeseni, kud se guraš?! I bez tebe mi je pretijesno! – obrecne se kuna zlatica.
Jesen joj ponudi mnogo meda i voća za topli kutić s pogledom na zimsku čaroliju.
– Ha! Čudna želja! – reče kuna zlatica. – Moja je peć moje krzno i može samo mene grijati!
Jesen zatraži da joj proda barem rep za šal da ne prehladi grlo.
– Moj rep vrijedi mi više od tvojih plodova. – obrecne se kuna. – Osim toga snalazim se za hranu. Nisam samo vegetarijanka.
Pođe dalje i naiđe na puhovu duplju. Stara puhica proviri kroz gusto granje kojim je bio obložen ulaz i, trljajući šape, reče:
– Što si se rašuštala i rašumorila, Jeseni? Probudit ćeš mi djecu i muža. Svi već spavaju dubokim snom. Mene ove godine muči kostobolja pa imam tanak san.
– Mijenjam plodove za toplu sobu s pogledom na zimsku čaroliju. – reče Jesen.
– Žao mi je, nemamo potrebu za razmjenom. – ljubazno će puhica.
– Dobro smo uhranjeni. A podstanare ne primamo! Duplja je jedva dovoljna za našu brojnu obitelj!
Jesen, tužna što ni s puhicom nije postigla dogovor, krene dalje. Nazirala je već i drugi kraj šume, a utočište joj nitko nije pružio. Mrtva umorna skutrila se pod hrastom i tiho plakala. Naiđe lisica i upita je zašto plače.
– Ove godine imam žarku želju uživati u zimskim čarolijama. –Jesen će kroza suze. – Tražim topli stan s pogledom na zimsku idilu.
– Hm, hm! – promatra je lisica u čudu vrteći njuškom, ali i glasno razmišlja: – Prirodno je da ti završiš posjet prirodi kad počne Zima. Ljudi te zaborave jer im snijeg i led zadaju više briga. A ti bi, kažeš, uživala u zimskoj idili?! He, he, hm, hm! Čudna želja! Mmm, a za njezino ispunjenje spremna si mijenjati svu zimnicu?! – Iznenada lisica ljubazno predloži: – Ma gle, dođi u moj brlog, imam mjesta koliko hoćeš. Samo mi najprije pokaži zalihe kojima raspolažeš… Vau! Kukuruz mogu mijenjati s jazavcem, lješnjake i orahe s vjevericom. Auuu, koliko voća! Mljac, mljac! Svi ga u brlogu rado jedemo. Hajd’ da ti pomognem istovariti te košare! Ta-ko! A sada me uhvati pod ruku.
Jesen obriše suze i polako ustane. Zglobovi su je boljeli, a koljena škripala. Oslonjena na lisicu, jedva je koračala… Nadomak njezina stana s neba se rasplešu snježne pahulje. Zapuše sjevernjak, ponese Jesen uvis, a ona izgubi dah i zamagli joj se pred očima. Kao da gubi svijest… Na obrazima osjeti izdajnički poljubac ledene Zime i nađe se u zagrljaju zimskih vila. Zapliću i raspliću svoje ledene pletenice po njezinu tijelu, uvlače je pod ledeni poplun… Još se više snježnih pahuljica rastrčalo na sve strane.
Kad se lisica našla pred svojim brlogom, iznenadi se da je umjesto Jeseni pod ruku drži Zima.
Nada Mihoković-Kumrić
O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.
Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike), u dječjim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima. Godine 2020. izlazi Igra zalazećeg sunca, zbirka priča za odrasle, a 2021. Lađa od srca, zbirka priča za djecu.
Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.
Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.
Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.
Živi u Velikoj Gorici.
Kontakt: mihokovic.nada@gmail.com
