Snježni leopard
„Još za dana smo se vratili u središte svijeta, naše jezero. Polako se spuštala večer, sjeli smo na obalu nakon osam sati hoda. Zavladala je tišina. Kunlun je predstavljao prijateljski štit. Visoravan bijaše prazna. Bez ikakvog zvuka, bez pokreta, bez mirisa. Zavladao je sveopći san. Tao se odmarao, jezero bez mreškanja. Iz te se mirnoće rodilo učenje:
Pred gibanjem roja bića promišlja se samo njihov povratak.
Razna bića u svijetu vratit će se svojim korijenima.
Vratiti se korijenima, znači postići mirnoću.“
Naslov: Snježni leopard
Naslov izvornika: La panthere des neiges
Autor: Sylvain Tesson
Broj stranica: 173
Knjiga Snježni leopard Sylvaina Tessona može se svrstati u kategoriju putopisa ali ona je puno više od toga. Putopisna priča Tessona vodi nas na himalajske predjele Tibeta ali i filozofske misli ljudskog uma. Autor opisuje putovanje na Tibet u potrazi za snježnim leopardom – životinjom koju se iznimno rijetko može vidjeti u prirodi. „Duh u snijegu“, potraga za panterom i promišljanje o životu glavni su fokus Tessona i njegovih suputnika. Da bi se uočila ova plaha i teško uočljiva životinja potrebni su sati i dani čekanja, dapače strpljenja najviše.
Upravo takva, naoko jednostavna kolotečina i svakodnevna rutina njihovog putovanja usmjerila je putopis prema duhovnom promišljaju. Osim što družina putuje Tibetom u potrazi za snježnim leopardom, autor putuje filozofskim mislima. Njegove misli i razgovori sa suputnicima nisu dosadni, naporni, dapače, jasni su, kratki i pogađaju bit razgovora što knjigu čini lako čitljivom.
„Zvijer je dragulj u kruni. Dijademu je trebalo oprati od krvi. Moral nema što tražiti u toj shemi, kao ni okrutnost u žderanju. Moral je izumio čovjek, jer si je nešto predbacivao. Život je nalik na igru mikada, a čovjek se pokazao okrutnim za tu profinjenu igru. Pojavio se donoseći sa sobom nasilje koje nije uvijek bilo nužno za preživljavanje vrste, iskačući k tome iz zakonskih okvira koje je sam ustanovio.“
Sati i dani sjedenja i čekanja u planinskoj pustinji postaju podloga za novu dimenziju života, razumijevanja čarolije života i više sile koja nas tjera da postojimo, živimo i umiremo. Čekanje kod autora budi nove vrline kao što su strpljivost, prihvaćanje trenutka i situacije u kojoj se nalazi.
Usporedbom tibetske tišine i užurbanog gradskog života Tesson shvaća što čovjek propušta u svojem rutinskom životu bez trunke vremena da stane i spozna život kao samoga sebe. U tom modernom užurbanom svijetu čovjek gubi sebe, svoje vrline i vrijednosti nauštrb sustava dok tišina i mir vraća čovjeka u prirodno stanje postojanja. Putovanje na Tibet nije samo hodanje hladnim planinama nego je i putovanje u ljudsko srce i um koji su ostali zaboravljeni u buci tehnologije i društvenog ludila.
„Nizala su se naselja doseljenika. U cementnim su blokovima stanovali Kinezi u odjeći kaki boje i Tibetanci u plavoj radnoj odjeći, koja je potvrdila da modernost znači osiromašenje prošlosti. U međuvremenu, bogovi su se povukli, a životinje zajedno s njima. Kako naići na risa u dolinama građevinskih bušilica?“
Tišina tjera čovjeka da preispita sebe, svoj život i smisao postojanja. Tišina je suočavanja čovjeka sa samim sobom što za neke ljude predstavlja sudar svjetova koji ne mogu podnijeti stoga za njih buka postaje ovisnost, droga koja stvara iluziju zadovoljstva sa svojim životom dok u srcu pati. Planine zaustavljaju čovjeka, postaju mu podloga za učenje, a divlja životinja putokaz prema strpljivosti, slobodi i hrabrosti prihvaćanja svijeta.
Knjiga Snježni leopard podsjetnik je užurbanom čovjeku da je ponekad potrebno stati, gledati i osjećati život i vlastito postojanje. Životna kolotečina umrtvi ljudski duh, mir, znatiželju i srce. Sustav pretvara čovjeka u biološkog robota kojemu je svaki dan programiran, sirov, monoton… Ponekad čovjeku dobro dođe podsjetnik da je život puno više od onoga što živi, a upravo jedan takav podsjetnik možemo naći u knjizi Sylvaina Tessona.
„Te ljude nešto je žuljalo. Nisu podnosili svoj život, a od tog nekog drugog života očekivali su dobrobit, iako nisu znali u kojem obliku bi ona trebala doći. Lakše je sanjati da ćemo dohvatiti mjesec nego cijeniti ono što imamo. Te tri instance – revolucionarna vjera, mesijanska nada, tehnološki nadzor – iza govora o spasenju skrivaju duboku ravnodušnost prema sadašnjosti. Što je još gore, onemogućuju nam da se ponašamo plemenito, ovdje i sada, sprečavaju nas da održavamo ono što se još uspravno drži.“
