Foto: C. K.
„U koncentracijskim logorima, primjerice, u tim živim laboratorijima i na tim poligonima, gledali smo kako se neki od naših drugova ponašaju kao svinje dok su se drugi ponašali kao sveci. Čovjek u sebi ima obje mogućnosti; koja će se aktualizirati ovisi o odlukama, a ne o uvjetima.“
Naslov knjige: Čovjekovo traganje za smislom
Autor: Viktor E. Frankl
Naslov izvornika: Man’s Search for Meaning
Broj stranica: 143
Čovjek je jedino živo biće koje ima potrebu pronaći smisao života i postojanja. To je njegova sloboda i radost, ali ujedno i prokletstvo. Što će od toga biti ovisi samo o njemu. Viktor Frankl pokušao je dati odgovor na neka od vječna pitanja koje čovjek postavlja od svojeg postanka: Koji je smisao života? Koji je smisao patnje? Zašto postojimo?
Odgovore na neka od ovih pitanja pokušao je dati čovjek koji je hodao kroz pakao i uspio ga proživjeti. Viktor Frankl je bio zarobljenik koncentracijskih logora tijekom Drugog svjetskog rata. Napisavši knjigu o proživljenoj patnji i njezinom smislu, dao je nadu milijunima ljudi da je bolji svijet moguć.
„Prožela me jedna misao: prvi sam put u životu vidio istinu kakvom su je opjevali mnogi pjesnici, kakvom su je kao konačnu mudrost proglasili toliki mislioci. Istinu – da je ljubav konačni i najviši cilj kojem čovjek može stremiti. A onda sam dokučio najveću tajnu koju ljudsko pjesništvo, ljudska misao i vjerovanje mogu priopćiti: Čovjek spasenje postiže ljubavlju i u ljubavi… Prvi sam put u životu shvatio značenje riječi: ‘Anđeli su utonuli u stalno promišljanje beskonačne slave.’“
Autor nam u prvom dijelu knjige nudi opis života u logorima. Navodi detalje svakodnevnog života logoraša koji je uglavnom prožet monotonijom i vegetiranjem. Unatoč suhoparnim danima prožeti patnjom autor je tijekom tog perioda na situacije i ljude gledao iz jedne više perspektive. Nastojao je situaciji kojoj se našao pronaći smisao i svrhu. Autor promišlja o situacijama i pronalazi im dublji smisao. Frankl je na patnju i teške situacije u kojoj se našao gledao kao priliku i mogućnost da čovjek duhovno nadraste sam sebe. U svakom doživljaju pakla vidio je viši smisao što ga je održalo na životu i nije mu dozvolilo puko vegetiranje i preživljavanje.
„Čovjek je iz tih iskustava mogao izvući pobjedu pretvarajući život u unutarnji trijumf ili je mogao ignorirati izazove i jednostavno vegetirati, što je većina logoraša i radila.“
U knjizi autor dočarava kako su logoraši razmišljali, živjeli, radili i hranili se. Osim fizičkog zdravlja, mentalno zdravlje je također bilo narušeno. Kako se izdići iznad patnje i pronaći smisao u centru pakla bio je napor poput osvajanja najvećeg vrha. Frankl nas upoznaje s tijekom misli i pokušajima logoraša kako da se održe na životu promišljajući ili se sjećajući stvari koje su im davale nadu da će se izvući iz grotla pakla. Frankl govori koje metode imaginacije je primjenjivao da bi odvukao misli od patnje i misli o logoru. Sjećanja na voljene i bliske ljude kao i misli na budućnost davale su mu nadu i snagu da preživi još jedan dan. Autor je zamišljao što će činiti kada završi mučenje i rat. Upravo te misli, odnosno vizije budućnosti dale su mu smisao i snagu da ne odustane od života. Njegove misli i ideje doista se jednog dana i ostvarile – pronašao je svoj smisao prenoseći ideju ljubavi, snage i radosti nakon što je izašao iz pakla jer je odlučio životu reći da!
„Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se ljudi koji su hodali barakama tješeći ostale, dijeleći im svoj posljednji komadić kruha. Možda ih je bilo malo, no dovoljan su dokaz da se čovjeku može oduzeti sve, ali jedno ne: krajnja ljudska sloboda – izbor vlastitog stajališta neovisno o okolnostima, izbor vlastitog puta.“
Autor je svojim očima svjedočio i svjesno promatrao kako se ljudi ponašaju u kriznim situacijama. Kod jednih je svjedočio njihovom moralnom i etičkom padu, dok je kod drugih vidio da su uspjeli zadržati empatiju i snagu da ostanu ljudi. Bez obzira na velike kontraste u ponašanju, Frankl nikada nije osuđivao osobe koje su pale na ispitu ljudskosti.
U drugom dijelu knjige autor se bavi logoterapijom (doslovno liječenje smislom) koju je osmislio. Logotoreapiju temelji na vlastitom iskustvu iz koncentracijskih logora. Terapijom se daje smisao patnji i nastoji pronaći rješenje i nadu. Njome se nastoji usmjeriti čovjeka u budućnosti i nadopuna je psihoterapiji.
Kako je čovjek koji je svojim očima vidio i proživio pakao odlučio reći DA životu pročitajte u svevremenskoj knjizi Viktora Frankla „Čovjekovo traganje za smislom“.
„Upravo ta duhovna sloboda – koju se ne može oduzeti – životu daje značenje i svrhu. Smatrati našu ‘provizornu egzistenciju’ nestvarnom bilo je samo po sebi važan čimbenik koji je pridonosio tome da logoraši izgube kontrolu nad životom. Sve im je na neki način postajalo besmisleno. Takvi su ljudi zaboravljali da često baš iznimno teška vanjska situacija pruža čovjeku priliku da duhovno nadraste sam sebe.“
O autoru: Viktor E. Frankl bio je profesor neurologije i psihijatrije na Bečkom sveučilištu, Osnivač je logoterapije. Predavao je također na Harvardskom sveučilištu, kao i na sveučilištima u Dallasu. Životni put i rad Viktora Frankla u temelju je obilježen osobnim iskustvom patnje, preživljavanjem strahota Drugog svjetskog rata u nacističkim koncentracijskim logorima. Nakon oslobođenja težio je samo 38 kilograma. U nacističkom režimu izgubio je prvu suprugu, brata, roditelje i većinu prijatelja. Nakon povratka u Beč našao se pred potpunim ništavilom. No, umjesto očaja, probudila se u njemu silna volja za životom, neodoljiva potreba da patnje koje je doživio, pretvori u iskustvo smisla. Bolno iskustvo besmisla bilo je prekretnica života mladog i perspektivnog liječnika i potvrdilo mu je, jednom i zauvijek, da je osnovni pokretač ljudskog života njegova potraga za smislom. Frankl je gradio logoterapiju na dubinama svojih spoznaja koje nisu bile samo teoretske, nego rezultat njegovih životnih iskustava: kroz pakao pronaći put do svjetla, do smisla.
Rođen je 26. ožujka 1905. godine u Beču. Umro je 02. rujna 1997. godine.
