PRAMALIČE NA BLAZU
zove sebi, svako lito u štajunu
kad zadaju ciklamini,
kad tiči švikuljaju, a more se luštri,
od starih malini još samo kakov
kamik daje sinja da Blaz je prije čuda
lit bija najveća bogatija u vriči muke,
dohajali su po nju krstijani zdalekih
kraji lipe nan Istre zemlje…
Blaz danas kaživa niku novu lipotu,
teplije kantune u kih se moreš napiti
vode z rutki, pogladiti obraze, usnažiti
dušu i tilo gledajuči zeleni bršljan,
meku ponjavu upletenu od mriže
ribara težaka…
Dojdi i ti moje dite vamo, rasteči se
po ariji ka ozdravlja, umoči noge u
likariji zemlje ka diši, otpire prsa i
snaži jako i dimboko, torniva smih
i sriču u svaku hižu….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. godine u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvjetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
