POZDRAV PRIJATELJU
U grobnoj tišini tužnim se mislima
Opraštam se od prijatelja Ilije Šimića.
Otišao je bez pozdrava iz ovog svijeta
Prolazne sreće i trajne nesreće.
Nije se javio glasom ni mahanjem
Jer su mu ruke zavezane vjetrom
I snopom zraka sa okrajka sunca
Koje su grijale trave sarajevske.
Ilija je bio moj stariji brat
Po dobru i nadi koju je širio
Da bi ublažio gorčinu života
Što su je trovali sljedbenici zla.
Opraštam se pjesmom s dragim prijateljem
Koji je rastao na zemlji Posavskoj
Gdje sokoli prate jata pod oblake
I gdje vode teku prema Crnom Moru.
Koliko jučer pričali smo vedro
O proljeću kad se družimo kraj mora
Na Pelješcu novim mostom povezanim
I o limunima koji već mirišu
Dijeleći aromu sa cvatom badema.
Surovo je vrijeme koje nas razdvaja
Skoro nevidljivim stopama sjećanja
Koji će živjeti u našim mislima
Do dana odlaska na vječni počinak.
Ivo Mijo Andrić
O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Objavio je više od 50 knjiga poezije, proze, drama, aforizama, epigrama, eseja i književnih prikaza, te više knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, arapski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. Među ostalim priznanjima, dobitnik je i međunarodnog priznanja “Naji Naman” za ukupan književni rad i doprinos, koje se dodjeljuje u Libanonu.
