Poruka Virusa čovjeku

Uredništvo je ovih dana primilo pismo pa ga objavljujemo. U njemu piše:

Poruka Virusa čovjeku

Čovječe dragi. Piše ti Virus. Odlučio sam ti napisati pismo da ti prenesem poruku riječima, jer mnogi nisu shvatili moja djela.

Zar te ja čovječe, tako maleni moram učiti o nečemu tako velikome – o životu!

Zar te ja nevidljivi moram učiti o vidljivome? O onome što ti je svaki dan pred očima.

Živiš u iluziji. Zatvorili su te, ograničili i počeli pratiti zbog mene, mene tako malenog stvora. Živio si u iluziji da si slobodan i sretan, a onda sam ti ja došao otvoriti oči i pokazao sam ti u kakvoj zabludi živiš. Došao sam da ti okrenem sliku, jer sve ovo što vidiš i proživljavaš je samo drugo lice jednog te istog novčića. Izmijenio sam lice i naličje ovog svijeta, ali novčić je i dalje isti. Znaj da uopće nisam promijenio svijet, jer to mi nije bio cilj. Čini ti se da je svijet drugačiji, ali to je samo zato jer živiš u iluziji i to ću ti sada pokazati i dokazati. Ono što sam učinio je da sam promijenio tvoju percepciju na svijet. Zapamti – jedino tko i što se mijenja si TI. Misliš da si ograničen kretati se, ali to si oduvijek i bio. Trenutno je samo sužen taj krug tvoje ograničenosti. Kao što je jednom jedan čovjek rekao: „Putovnica nije dokaz da možeš putovati, nego dokaz da ne možeš putovati. Jer da možeš slobodno putovati putovnica ti ne bi niti trebala.“ Samo okreni sliku i vidjet ćeš svijet na način koji nisi mogao zamisliti niti u najluđim snovima.

Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.

Osjetio si se ugroženim kada su ograničili tvoju slobodu. Vjerovao si da si slobodan, a jedina tvoja sloboda je bila da se krećeš od kuće prema poslu. Od posla prema trgovini. Od trgovine do trgovine i plitkoj zabavi. Je li to ta tvoja sloboda kretanja koja ti toliko nedostaje? Zoveš li to slobodom kretanja ili je to možda prihvaćeno i dobrovoljno ropstvo? Možeš li se pogledati u oči i to priznati? Je li ti se život sastojao od unaprijed pripremljenih obrazaca ponašanja prema kojem moraš „živjeti“ svaki dan? Kada sam ja došao na scenu pokazao sam ti drugo lice tvojeg ja – ništa više.

Osjetio si se ugroženim kada si shvatio da će te pratiti, zbog mene! Ali istina je da su te oni već odavno pratili, svaki tvoj korak i potez. Razlika je samo u tome da si im prije to dozvolio i živio si u iluziji slobode. Zar ne? Možeš li se pogledati u oči i to priznati? Došao sam ovdje samo da ti otvorim oči i promijenim percepciju. Došao sam ovdje i pišem ti sada da raspršim tvoju iluziju.

Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.

Osjetio si se ugroženim kada se počeo raspadati tvoj surogat života i lažna jutra. Pandorina kutija počela se otvarati i pokazala ti istinu trulog sadržaja. Oči bole kada vide istinu lažne vanjštine i trule nutrine. Jutra ti više nisu ista, ali sunce i dalje izlazi jer svijet se nije promijenio, mijenjaš se TI.

Osjetio si se ugroženim kada više nisi mogao biti u kontaktu s bližnjima. Zbog mene rekli su ti da se ne približavaš drugim ljudima. Djeluje kao da sam ja otuđio čovjeka od čovjeka. Ali to nije istina. I opet – samo ti pokazujem drugu stranu već postojeće situacije. Imate tehnologiju kojom ste povezaniji više nego ikad prije, a otuđeniji ste više nego ijedna civilizacija u povijesti. Nisam te ja otuđio, to si učinio sam. Ja sam samo učinio vidljivim tvoje iluzije o povezanosti. Tehnologija je crna rupa koja je preuzela tvoju pažnju i energiju jer ju ne znaš mudro koristiti. Kada izgubiš nešto, tek tad počinješ cijeniti što si nekad imao. Jesi li počeo cijeniti društvo, čovjeka, dodir, osmjeh, obitelj?

Osjetio si se ugroženim kada si pomislio da bi mogao umrijeti. Jesi li ti ikad živio ili si samo preživljavao iz dana u dan? Ne pitam te postoji li život nakon smrti, nego ima li kod tebe života prije smrti?! Ponovno ti okrećem život da ga vidiš iz mojeg kuta gledanja.

Masovna histerija zavladala je vašim životima zbog mene, tako malenog bića. Uplašili ste se da ćete izgubiti ono što većina nikad nije niti imala – život. Životna kolotečina postala je normalno, a normalo je postalo poremećeno. Opsesija mrtvim objektima postala je patološka, a žive pojave postale su mrtve. Kad bi volio živo kao što voliš mrtvo, svijet bi zamijenio opojnim mirisom ljubavi i žutom bojom obasjano jutro. Na tren bi zamijenio definicije i formule sa nedefiniranim oblacima na plavom nebu koji usmrćuju um svojim kozmičkim fraktalima. Zamijenio bi smrt misli za rođenje srca… Zamijenio bi… Milijuni boja u savršenom kaosu svakog jutro čeka te da ih zagrliš u nedefiniranoj i nedokučivoj smrti uma i buđenju ljudskog duha. Ovo što živiš je samo sjena od života. Zapalio sam nebo i zemlju da nestane iluzija, i tad si pomislio da nestaješ TI, a nestaje samo tvoja sjena.

A zašto ste se uplašili mene? Jer donosim smrt? Čovječe ludi, zar ne znaš da je smrt kao i rođenje prirodna pojava? Pa zašto se onda bojati nečega što je prirodno? Smrti se može bojati samo onaj tko nije upoznao njezinu suštinu – život. Jer ako upoznaš i živiš život, onda zagrliš svaki njezin aspekt i sve što ga čini.

Život je novčić, rođenje i smrt su samo lice i naličje iste te kovanice.

Zašto se ljudi plaše smrti kad ionako nikad nisu bili živi, pitam se ovih dana? Nisam ja neprijatelj, nego samo prijatelj koji te podsjeća na smrt, jer ako se sjetiš tog prijatelja, smrti, možda se i sjetiš njegovog sudruga i vjernog pratitelja – života. Možda te smrt podsjeti na nešto vrijedno što je poželjno njegovati svaki tren koji imaš – život.

Kada na tom beskrajnom horizontu, koji si nazvao život dođeš do kraja, do litice, samog ruba života, možda ćeš tada shvatiti vrijednost onoga što si izgubio. Možda ćeš tada kada se suočiš sa smrću shvatiti da je sama smrt veći učitelj od života, jer te paradoksalno uči o životu više nego on sam. Ona te prodrma, protrese. Smrt rastvara iluzije u koje vjeruješ i opet paradoksalno, otvara ti oči u trenutku posljednjeg sna. Smrt je ubojica vremena jer ona i jest samo vrijeme.

Ljudska priroda uma je da teži samozavaravanju i samo rijetki je mogu biti svjesni. Jesi li se do sada samozavaravao o vlastitoj slobodi, povezanosti s ljudima, sreći, životu? Živiš u nevidjivom zatvoru, a ja sam ti omogućio da postane vidljiv. Znaj da ako u mračnoj sobi upališ svijetlo i vidiš puno ružnih stvari, znaj da su one i prije bile tu. Svjetlo ti je samo omogućilo da otvoriš oči i da postaneš svjestan. Ja sam došao da upalim svijetlo.

Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.

Došao sam da te podsjetim na smisao života, da se osvrneš oko sebe i u sebe. Da shvatiš i progledaš. Opsesivno tražiš smisao u sakupljanju materijalnih fragmenata iluzorno vjerujući da će ti oni dati ispunjenje jer su te zarobili u nevidljivom zatvoru lažnih uvjerenja. Jesi li bio jedan od onih koji su u panici zbog mene prikupljali stvari za preživljavanje? Od drveta ne vidiš šumu. Misliš da je smisao života u jednom drvetu, ne shvaćajući da je smisao u cijeloj šumi. Misliš da je smisao u nekom djeliću života, ne shvaćajući da je smisao u cjelini. Zamisli ti to – smisao života je život – ti sam! Jesi li znao to?

Čovječe maleni. Stalni malo i pogledaj u sebe.

U usporedbi sa svojim drugim prijateljima ja sam nitko i ništa. Samo su me pompozno i graciozno najavili, jer reklama je jako bitna ako želiš da predstava bude gledana. Svake godine netko od mojih prijatelja nastupi na scenu, čak su puno puno strašniji od mene, ali nitko nije dobio toliku slavu kao ja. Kao što rekoh, reklama ja bitna. I moraš mi priznati da su me jako dobro najavili i predstavili. Veliki broj vas je ovih dana gledao ovu 4D predstavu, ovaj triler. Ne brini, svaka predstava prođe pa tako će i ova. Uskoro odlazim. No zapamti da si ti odlučio doći u ovaj teatar snova. Sam odlučuješ što ćeš i kako gledati, jer ponavljam, jedina sloboda je ona u tebi.

Postao si ljut na Silu koja je na tebi primijenila diktatorske ovlasti, zbog mene, tako malenog. Ali ne shvaćaš da je ta Sila oduvijek bila takva kakva je, od pamtivijeka. Ona je oduvijek primjenjivala kontrolu nad tobom, igrala se tobom kao lutkom. Ona se uopće nije promijenila. Ja sam samo promijenio tvoju percepciju jedne te iste pojave koja je ostala ista. Najbolji rob je onaj koji vjeruje da je slobodan. Čovječe maleni, pa zar ti ja, koji sam nevidljivi moram pokazati što je vidljivo?

Imaš li slobodu utjecati na mene i ovu predstavu? Vidiš li kako se nemoćan i malen. Na tvoju sreću, ima jedan kutak u svemiru koji možeš mijenjati do beskrajnih mogućnosti. Taj dio svemira si TI! Jedino na što imaš utjecaj je svemir u tebi. Uvijek si tražio slobodu na krivom mjestu, zato ju nikad nisi niti našao. Karte nisu rasprodane i još ima mjesta za najluđu vožnju u svemiru. I sad zamisli da svi vi počnete mijenjati sebe, taj jedan mali dio života na Zemlji, zamisli da sakupiš milijune kapi vode. Dobit ćeš prvo lokvu, pa jezero, nakon toga dobio bi bujicu rijeke, pa more, pa ocean… Zamisli…

Došao sam da ti otvorim oči, i pokažem da se svijet nikad nije promijenio, jedini se ti mijenjaš, a s njim i život koji činiš. Došao sam da te naučim da cijeniš prave stvari i vrijednosti. Znaj da su predmeti i objekti kao što je novac važni, ali nisu bitni jer nisu BIT života. Ako na mudar način upotrijebiš jezik, postoji mogućnost da vidiš život drugačije, da rastvoriš um i vidiš nove svjetove. Došao sam da te naučim tome.

Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluziju.

Mnogi ti govore da nakon mene više ništa neće biti isto. Oni tako govore jer ne poznaju suštinu života. Ako svi ratovi u povijesti i svi moji prijatelji nisu mogli promijeniti tebe, pa kako bih ja to mogao? Prihvati da je ljudska priroda nepromjenjiva zato se povijest stalno ponavlja. Jedino što se može promijeniti je tvoj unutarnji svijet. Tvoja percepcija i viđenje života. Društvo će i dalje biti isto. Kad odem, grabit će sve više i više vjerujući da će biti ispunjeni ako će imati nešto, a ne ako će biti. Besciljna sutrašnjica doći će u nemilosrdnom galopu i kolotečina će te pregaziti, a da ju nećeš biti svjestan. I onda ćeš ponovno zapasti u iluzije i samozavaravanje o nekoj slobodi i lažnoj istini. Ljudi će i dalje histerično trgovati i kupovati jer će ih to privremeno ispunjavati. Izgubit će se u oluji besciljnog lutanja i patološkog traženja smisla u besmislu. Odluči hoćeš li kao i drugi pasti u crnu rupu koju zoveš društvena rutina. Uskoro odlazim. Hoćeš li zapamtiti moje lekcije ili će te proždrijeti društvena neman iluzije, samozavaravanja i monotone kolotečine. Samo pazi kuda koračaš jer lako upadneš u crnu rupu, ali teško iz nje izlaziš. Ali ja znam da uvijek ima pojedinaca koji su spremni učiti. Uvijek ima onih koji će razumjeti poruku i zbog tog malenog, ali vrijednog broja odlučio sam doći i napisati ovo pismo. Društvo se neće promijeniti, ali možda se TI promijeniš.

Ja sam onaj koji je uzburkao površinu tvojeg oceana. Ja sam oluja i vjetar, snaga i moć. Ja činim nevidljivo vidljivim. Ja sam onaj koji rastjeruje maglu i iluzije. Kiša granica iznenadila te iz teških oblaka istine. Plovio si na barci i gledao u vlastiti odraz površine oceana u samohipnozi samoljublja, ne shvaćajući da gledaš upravo to – svoju površnost! Kako je krhka i lomljiva tvoja površna slika – zar ne? Kažem ti da ne gledaš površinu nego dubinu oceana. Tamo duboko je život. Čudesan, jedinstven i neponovljiv.

Smrt je dobra jer sam ti na tren omogućio smrt tvojih iluzija i zabluda. Na tren sam ti omogućio da umre tvoja lažna površna slika razbijena o morske stijene istine. Omogućio sam ti da umre tvoje samozavaravanje o svijetu. Omogućio sam ti da umru truli plodovi tvojeg patvorenog svijeta. Ali znaj, ako sjeme padne na plodno tlo – rađa se novi život.

Rekao sam ti na početku da te ja nevidljiv i malen moram učiti o vidljivome. No da ne bi živio u zabludi, jedini način na koji se gleda je srcem. Zato najveća lekcija za kraj koju ti dajem je da su nevidljive stvari ujedno i najmoćnije.

Tvoj prijatelj Virus