Foto: V.A.A.
PODSTANAR
Ja sam običan podstanar
Stanujem u njenom srcu pod neobičnim okolnostima
Živim između redaka u toj zamršenoj priči
Na određeno vrijeme i bez ugovora
Svakodnevno izložen nemilom otkazu koji mi danonoćno prijeti
Jer dovoljno je da moja gospođa koja ima izrazito visoke zahtjeve
postane loše volje, pa povisi najamninu i tko zna što još
Dobivam izgon istog časa i ništa me ne može spasiti
Jer osim zgužvanih i prezrenih ljubavnih pisama
koji govore o našim počecima, u džepu nemam ništa
Promijenila se moja gospođa sto posto
Od kako se prošlog proljeća za dan lutkara vratila iz večernje šetnje
Čuo sam kad je ušla u kupatilo u kojem je ostala satima
I znao sam da se tog časa suočava sa teškom odlukom
Koji joj od svih mogućih ruževa najbolje pristaje
Crveni ili možda smeđi, i dugo se pred ogledalom gledala
Mislim da želi biti lijepa moja gospođa, za nekoga tko nisam ja
Ali zato taj hoda moje korake,
i kao ja je na lud kamen nagazio
Pitam se zna li taj da će morati oteti da bi dobio
Očito je da ima i volju i živce za još jedan početak
Za akciju i komplikaciju
Ali neka zna, neka taj zna, tamo gdje ona zakomplicira,
ni Buda ni Isus ne pomažu
Ne zna taj trubadur, da će nakon svih megdana potražiti svoje lice
Među odloženim i zaboravljenim predmetima
Na kojima će se uredno složiti prašina
Ali ga neće moći naći
I ući će u njenu povijest kao još jedan od mnogih
Nije lako biti s njom
Sajmu taštine pridodana je još jedna karika
Nekako bih mu želio prišapnuti da ne poleti na krilima radosti
Jer bi mogao uslijediti neminovan pad zbog pokazane slabosti
Ne voli ona ideale, ni slikare, ni pjesnike, ni sanjare
Slike nisu automobili s ugodnim klima uređajima
i odgovarajućim komforom
A pjesnici samo nesuvislo pjevaju Tra-la-la
A što se tiče sanjara i njihovih ljubavi opasnih po život i zdravlje
Pogubnih kao ova moja šetnja po minskom polju
Ako ćemo o postotcima
Od stotinu njih osamdeset i osam je tragičnih
Jasno je da joj sanjari svojim snovima ne mogu plaćati skupe večere
Popraviti televizor ni kompjutor
Nepravedna je ova ljubavna parada dok priča teče rogovi žuljaju
A ona je poludjela potpuno pa tko bi se s njom mogao mjeriti
Dok se kreće kuhinjom zaneseno pjevuši
Opijena ushitom i zadovoljstvom
Ozarena od nade i planova, podivljalog krvotoka, ludo sanja
I nema o čemu razgovarati sa mnom
Nijedna joj tema nije zanimljiva
Iz bečke je škole i veliki čistunac
Nema dva oka nego dva mikroskopa
Kad je sa mnom onda vazda ganja bakterije i viruse po stanu
Kod nje je sve profinjeno, moglo bi se reći savršeno
Voli samo kulturno ponašanje, manire i kavalire
Voli samo one koji joj nakon ulaska u lokal kažu:
Dopustite da vam pridržim kaput i stolac
Dopustite da vam naspem piće, Dopustite da vas…
Hvala lijepa, Molim lijepo, Ispričavam se
Izvolite, Oprostite molim vas
Vrlo ste ljubazni lijepa gospođo
Pa vi imate novu frizuru koja vam izvrsno pristaje
S njom djelujete mladoliko
Vi mi inače djelujete mladoliko
Ma ‘ko bi rek’o da imate tol’ko godina
A sto puta sam joj rekao da ne vjeruje laskavcima
Objasnio joj da su oni samo lovci bez mašte koji su rolu naučili napamet
Dok pridržavaju stolac ili kaput, vješto to rade
Moglo bi se reći uhodano
Njihova je gluma okrugla i uvjerljiva
Zar to nije sumnjivo
Ni milijun mojih ljubavnih izjava i poljubaca
ne mogu razriješiti misteriju koja me snašla
Stvar je postala i suviše komplicirana
U ljubavi postoje i lažna vrata
Ali iscrpljen sam pa se ne krećem ni prema jednima od njih
Ustvari da skratim: ja sam obična zaljubljena budala
Kojoj prolazi vrijeme i ovi smiješni sati
A ona za to ne mari i živi svoj život
Mene se zasitila pa misli da postoji onaj odabrani
Netko u kome može naći sve
A to je već fantastika koja nema veze s ljubavlju
Samo tko bi joj to mogao objasniti
Jasno mi je da nisu sve ljubavi lijepe
A emocije su ptice nemirne i nejasne
Njene su već poletjele
Kakvim putovima i kojim nebom tko bi to znao
Ali znam da ne mogu protiv svoje ljubavne navike koja me već koštala
Iako sam svjestan da sam na određeno vrijeme moja me navika uspavljuje
Bit će bolje. Vrijeme će smiriti kaos
Tako se kaže
Ali tek kad se napijem i naločem, složim donekle mozaik
Prestanem se čuditi njenom ponašanju
Proljeće je i sve je procvjetalo, pa i ona
I što sam pijaniji to sam spremniji
Mnogo mi toga postane jasnije
Dok teturam rušim sve moguće sumnje
Potišten je dan a njeni koraci sve kasniji, glasniji i sablasniji
Kad je iza ponoći začujem da dolazi tada se rušim najžešće
Tresnem svom silinom o prljav pod
Poremetim tišinu svog podstanarskog odnosa
Na određeno vrijeme
Naroljan, pijan kao svinja
I bude mi potpuno svejedno…
Valerijan A. Agić
Valerijan Antun Agić osamdesetih godina bio je u dramskoj skupini Budilnik. Nakon toga bio je predsjednik društva književnika Duga i potom jedan od osnivača Zelenih. Nastupio je na jednom festivalu nastupio na jednom festivalu u Srbiji 2016., izveo je pjesmu “Još nas ljubav traži”, u pratnji gitariste. Živi i piše u Osijeku.
