Podsjetnik – koncert Damir Kukuruzović Django group

Popis pjesama:
1. Them there eyes (M. Pinkard – D. Tauber – W.Tracey)
2. Joseph (trad. – arr. B Urlić)
3. For Sephora (S. Rosenberg)
4. dona Lee (C. Parker)
5. Mahna de carnaval (L. Bonfa – A. Maria)
6. J´attendrai (D. Olivieri)
7. Coquette (J. Green- G. Kahn – C. Lombardo)
8. Take the ‘A’ Train (D. Ellington)
9. Smile (C. Chaplin)
10. D(j)evojko mala (D. Kraljić – B. Timotijević)

Album jedostupan i na digitalnim servisima:
https://bfan.link/smile-kukuruzovic

 

 

 

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

 

 

‘Košarka je jazz, čisti jazz, prijatelju’ – kazao mi je jednom zgodom Damir. Na tragu te njegove teze smo se – valjda – i našli. Tko je našao koga, on mene ili ja njega, stvarno nije bitno. Damir je, vrlo namjerno ne želim i neću napisati ‘bio’, neobična endemska biljčica. Virtuoz gitare koji je svojom zaraznom energijom, upornošću, optimizmom i neprekidnim emitiranjem pozitivnih vibracija stavio Sisak i Hrvatsku na svjetsku gypsyjazz scenu, a samog sebe pozicionirao u sam vrh te scene, bok uz bok – ili instrument uz instrument – s najboljim svjetskim protagonistima žanra, od kojih su mnogi prodefilirali sisačkim Klubom i gostovali na albumima Damirovog benda, pa tako gostuju i na ovom, posljednjem albumu. S obzirom na okolnosti to spada u kategoriju ‘vjerovali ili ne’, u kategoriju nicanja palme na Antarktiku ili pojavljivanja snjegovića u Sahari. No, ima takvih ljudi, ljudi koji su u stanju nemoguće pretvoriti u moguće. I na tome mu zahvaljujem.
”Svi umiremo. Nije cilj živjeti vječno, cilj je stvoriti nešto što hoće.’ – zapisao je ChuckPalahniuk, čovjek pametniji od mene, pa se stoga i služim ovim citatom. Znajte, dakle, cijeniti ono što upravo slušate, znajte cijeniti album koji upravo držite u rukama, znajte cijeniti ono što je Damir stvorio i ostavlja iza sebe. Jer to je ono što ostaje za sva vremena. I uživajte… Uživajte u albumu naslovljenom ‘Smile’, neka bude obilježen smijehom, baš kao što je svaki susret s Damirom, na pozornici ili izvan nje, bio obilježen smijehom. I čvarcima, ali to je neka druga priča, za neku drugu prigodu…
‘U jazzu nema prevare, sam si s gitarom i vlastitom vještinom’, vraćam se Damirovim riječima. Smatrao je da mu je upravo ovaj album najbolji, kruna sviračke karijere, otvorio se do kraja pred svima nama dajući nam sve što zna i može. Bez ostatka. S osmijehom na licu. I ponekim vicom u pauzama. Zahvala i čestitka, društvo drago, svima koji su dali doprinos u realizaciji ovog projekta. Posljednjeg Damirovog projekta… Kako je teško to napisati. I shvatiti.
Hvala Vam, divna ste publika, vrijedna svake ljudske i Božje hvale.

 

Zoran Čutura