PLES
kakav ples, kakav spektakl,
kakvo okretanje i koraci,
držanje i govor, ma sve se vrti,
okreće u glavi, ali putanja uvijek
ista, živcira me to i podsjeća na
Martu, ludu Martu iz sela moje
pokojne bake… njoj bilo je sve
ravno od Učke do mora, prala
je noge u lavoru, uvečer otišla
u skitnju ali vratila se plačuć jer
nitko je nije htio, još manje volio,
a bila je drugačija,
bila je zapravo svoja,
plesala je u svom ritmu, uzimala
vrijeme kad joj se prohtijelo…
gledam i slušam,
ovu današnju predstavu od Rigoleta,
to ničemu ne liči, nije ni opera ni opereta,
plesači neposlušni, ušljivi lažovi, žicaroši…
luda kuća ili se to samo meni pričinjava,
ostali šute i trpe iako žuljaju ih cipele,
a nemaju lipe za kupiti nove,
potrgana im od znoja radna odijela,
a nema sluha za njihove zahtjeve,
tema momentalnog plesa u djelu zvanom
“Domovina” je….. anarhija u kojoj nema libreta,
inspicienta, režisera, urednika… tek je to
popunjavanje termina za kojeg nitko ne kupuje kartu…
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
hvala puno