PERFEKT BEZ FUTURA
sve lijepo, sa bezbroj
trnaca po tijelu,
sve dobro okrunjeno
ljubavlju čovjeka-bilo
je u prošlim vremenima,
onda kad slavoluci pričali
su jezikom mira, a ulice
vrvjele izgledom na košnice,
onda, dalekih ljeta ili možda
i ne, kako tko tumačio,
jelo se iz jedne zajedničke zdjele,
pilo iz iste čaše uz svirku i pjesmu
koja parala je srca,
u perfektu vremena svi su imali,
svi su od rada živjeli, sretnih
jutara u tvornice kročili,
a sadašnjost prozirna prebacila
teret na futur koji ozbiljno prijeti
praznom žlicom bez vilice i noža
kao beštek,
dijete sretno je samo
dok leži na majčinoj sisi,
oblaci mračnih pogleda prijete odozgor,
budućnost nema hrabrosti,
izgubila osjećaj za pravdu i dobro,
stegla čovjeka poput udava u
vrijeme berbe šparuga,
pitanja bez točke roje se i crpe,
iscrpljuju …homo hominis lupus….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
