Ozdravitelj srdaca
Amoro je bio najpoznatiji ozdravitelj slomljenih srdaca u kraju. Zbog sebičnosti i taštine ljubomorno je čuvao umijeće ne želeći ga prenositi mlađim naraštajima. Jednoga dana njegova žena Amoreta prigovori mu da se više bavi tuđim srcima nego njezinim.
– Srca se iscjeljuju ljubavlju, draga moja Amoreto! – u čudu će Amoro. – Iako malo vremena provodimo zajedno, neizmjerno te volim! Kako se možeš osjećati zapostavljena?
– Da uzmeš naučnika još bismo više vremena provodili zajedno! – pomalo ljutito će žena. – Vidiš i sam da je sve više srdaca za liječenje! Mnogi žele naučiti ozdravljati slomljena srca. Pomoć bi ti dobro došla, stari tvrdoglavče!
– Drago ženo, ne počinji opet! Znaš da sam više puta pokušavao! Nije u pitanju moja tvrdoglavost, jednostavno nitko od kandidata nije zadovoljio uvjete.
– Da si se malo više potrudio… – zausti žena, ali ne završi rečenicu jer na vratima odjekne zvono. Amoro reče da mu dolazi novi pacijent i da će razgovarati poslije.
Vremena za razgovor nije bilo ni istoga dana, a ni sutradan. Sljedećih tjedana i mjeseci još manje jer pacijenata sa slomljenim srcima bijaše sve više. Na trenutke se Amoro sjetio da je ujutro obećao ženi kako će toga dana s poslom završiti ranije i izvesti je na večeru. Ali kako se kraj radnoga vremena bližio, ordinacija umjesto da se praznila, punila se sve više. Pokušao je nabrzinu odabrati čije je srce slomljenije i čije zahtijeva hitniju intervenciju. Činilo mu se da je sva trebalo još jučer početi liječiti. Sjeo je i duboko uzdahnuo.
– Ma strpljiva je i razumna moja Amoreta! Sutra je svakako izvodim na koncert i večeru. – odluči Amoro i nastavi se baviti tuđim srcima.
No sutradan je na vrata njegove ordinacije nahrupilo još više pacijenata. Nikako da odabere one s najslomljenijim srcima.
– Ma, još da izliječim samo srce ove majke i ovoga oca! Uf, ali moram izliječiti i srce ove bake, juuh, i srce ovoga djeda… Ajme kako vrijeme prolazi?! Koliko je to već sati? Ubrzo će ponoć… Što mi je jadnom činiti? Uf, uf… – duboko uzdahne ozdravitelj. – Ma srca pacijenata koji traže pomoć slomljenija su od srca moje mile Amorete! – odluči i pozove sljedećega pacijenta u ordinaciju.
S nizanjem ozdraviteljevih rođendana, nizao se i broj ozdravljenih srdaca, ali je raslo i ženino nezadovoljstvo. Kad su Amoru godine pošteno pogrbile leđa, a žena počela pobolijevati, postane odlučnija u nagovaranju da uzme naučnika kako bi ipak više vremena provodili zajedno. Dugo je oklijevao izgovarajući se da je prestar za podučavanje. No pod stare dane i sam Amoro više se zaželio ženina društva.
Jednog dana na vrata njihove kuće, u želji da postane ozdravitelj
srdaca, pokucao je Matko, krhak i nježan dječak, ali vrlo otresitog držanja.
– Uvrijedio sam Mariku i više me ne voli. – snuždenoće dječak. – Želim joj ozdraviti srce kako bi me ponovno zavoljela.
Amoro ga je sumnjičavo odmjerio i istog trena procijenio da
zapravo nema dara za ozdravljivanje. Matko je bio toliko iznenađen Amorovim odbijanjem da se nije pomakao. I Amoreti se učini da se iza plahosti i osornog držanja, u dječakovom srcu skriva trajna i iskrena ljubav prema Mariki.
– Prvi dojam katkad vara. Taj dječak zaslužuje priliku! – odlučno će žena.
Nakon mučnoga nagovaranja Amoro ipak pristane podučavati Matka. Ni dječak nije gubio vjeru u svoje ozdraviteljske sposobnosti. Iako je bio marljiv učenik, ozdravitelj ga opet nakon pokusnoga roka pokuša uvjeriti da je, nažalost, zbog svoje plašljivosti i samozatajnosti odabrao pogrešno zanimanje!
Matko je sasvim drugačije osjećao. Navru mu suze na oči. Molećivim pogledom tražio je od Amorete da se opet založi za njega. Njoj se njegova volja i želja za ozdravljivanjem Marikina srca učine dovoljno iskrene i snažne te reče mužu da svatko, pa i dječak, zaslužuje drugu priliku.
– Draga moja Amoretice, ne petljaj se u moje poslovne odluke! – ukori je Amoro. – Majstor za ozdravljivanje srdaca ipak sam ja. Osim ako moja ljubljena Amoretica ne želi i sama postati majstorica za slomljena srca.
– Pedeset godina živim s umišljenim sebičnjakom i bez pogovora mu ispunjavam želje. – ljutito će Amoreta. – Neću to više činiti! Napuštam te!
Ozdravitelj zahihoče. Toliko je žalosti pretvorio u radosti, toliko
bijesa u srcima utišao, kako ne bi ozdravio srce vlastite žene!?
– Neću ti dopustiti da ga ozdraviš! – nabusito će Amoreta i doista napusti ozdravitelja, zalupivši mu vratima pred nosom.
Slomljen i u nevjerici, Amorko se srušio u naslonjač pokraj prozora. I njegovo srce se razboli, ali mogla ga je izliječiti samo Amoreta. Dane i dane provodio je s pogledom na cestu, u očekivanju ženina povratka. Nije ni primijetio da su kolone ljudi nezadovoljnih srdaca nahrupile u njegovu ordinaciju.
Dok je on tugovao i smišljao kako izliječiti srce vlastite žene, Matko se umjesto njega sa žarom prihvatio ozdraviteljskog posla. Dječak je strpljivo, potajno liječio i Amoretino srce. Kad je gotovo izgubio svaku nadu u ozdravljenje njezina srca, ona se jednog jutra odlučila vratiti mužu. Ozdravitelj je dočeka raširenih ruku i sa suzama radosnicama u očima. Dane i noći nije se odvajao od nje, i ne primijećujući da Matko i dalje umjesto njega vrlo uspješno ozdravlja srca. Krajem se pročula priča o dječaku Matku, vrhunskom ozdravitelju srdaca.
Jednog dana na veliko Matkovo zadovoljstvo, kao pacijentica slomljena srca rumenih obraza, zagonetna osmijeha i zaljubljenih očiju, pred njim se pojavila i djevojčica Marika.
I Matko se osmjehnuo. Već na sam dodir njihovih ruku Marikino srce zakucalo je u ritmu s njegovim.
Ubrzo, osim ozdravljivanjem njih dvoje počeli su se baviti i poučavanjem kako treba živjeti da srca najdražih i najbližih nikad ne obole.
Nada Mihoković-Kumrić
O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.
Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike), u dječjim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima.
Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.
Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.
Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.
Živi u Velikoj Gorici.
Kontakt: mihokovic.nada@gmail.com
