A zašto Tratinska drijema?
Zato što još čeka ostvarenje svojih potencijala, potencijala jedne od najvažnijih trešnjevačkih ulica. Uspavana ljepotica čeka da je se probudi, da joj gradske vlasti podare mir pješačke zone kojom će se kretati samo pješaci, biciklisti i tramvaji … i da joj njeni stanari, korisnici, šetači, putnici namjernici podare život, veselje, energiju, budnost … koje sad, budimo iskreni, i nema.
Tratinska je danas u mnogočemu, baš kao i Zagreb, zapela čak i u krivom stoljeću, stoljeću automobila. Unatoč tome vrijeme ide, život curi, a i ulica se mijenja ali presporo i nedovoljno. Nove fasade recentnije izniču s njene južne strane. I malobrojne preostale prizemnice i jednokatnice sasvim će sigurno prije ili kasnije biti zamijenjene višekatnicama. Nova je arhitektura nedojmljiva i u tome zapravo odražava status ulice, pomalo bez okusa i boje. Čini se kao da ulica nije dovoljno važna da dobije nešto bolje, što se može dovesti u vezu s tim da nije prepoznata kao ništa više nego kao mjesto za gradnju. Očekivanja su niska, a na ulicu kao da nitko i ne obraća pažnju. Sve to upućuje da proces transformacije Tratinske neće biti brz, ali će se dogoditi. Onda kad dobije naglašeniji pješački program, započeti će i njena sretnija budućnost. Već danas ona je, takva kakva je, jedan od simbola Trešnjevke, ulaz u četvrt, a sutra možda i paralelni centar grada – pješačka zona s tramvajem i drvoredima.
