Susret „neformalnih“ individualnih kuća i nasuprot njih kanonskih primjera poslijeratne moderne arhitekture, ili preciznije, sukob projicirane geometrije urbanističkih planova s prirodnim terenom i njegovim ruralnim matricama, trajni je leitmotiv još uvijek urbanistički nedovršenog trnjanskog prostora. Narativ o trnjanskim kontrastima, konfliktima i paradoksima, stoga iznova pruža priliku da se urbanistička planerska intencija susretne s nepredvidivim procesima i izmjenama na terenu. Ovom izložbom bit će prikazana metoda istodobnog proučavanja strateških akcija odozgo i malih reakcija odozdo, s terena. Namjera je da se spomenute reakcije, točnije pejorativno nazivane i efemerne „divlje izgradnje“, prikažu kao stvarni agenti u prostoru koji su ne tek proizvoljno operirali na terenu već i efektivno omogućavali ili osujećivali bilo koju predviđenu planersku koncepciju. Ta često puta opisivana manje važna ili alternativna povijest, vječno ostavljena na čekanju, naprosto se više razotkriva kao ona koja nije mirovala i pasivno čekala priliku za realizacijom te druge, vječno naprednije i superiornije vizije razvoja, već je promišljala, pregovarala i usmjeravala pitanja vezana za svoju blisku budućnost.
Izložba predstavlja tematski nastavak niza vrijednih projekata koji su se bavili ovim prostorom, prvenstveno izložbi: „Trnje. Prostorni plan i stvarnost” (Radovan Delalle, 1989), odnosno „Dossier Vrbik” (Radovan Delalle, Fedor Kritovac, 2000) koja je također održana u galeriji Modulor. U velikoj mjeri se temelji na istraživanju autora pod nazivom „From tabula rasa to genius loci: ‘skipping over’ the informal construction in central Zagreb” kojega su predstavili na bijenalnoj konferenciji Europske mreže povjesničara arhitekture (EAHN 2022) koja se održala u Madridu.
