Jedan od ključnih trenutaka u odrastanju i socijalizaciji malog djeteta je prvi dan odlaska u vrtić, koji čak i u najbezbolnijim varijantama teško prolazi bez straha i plača. To je naravno zapravo na neki način normalno. Dijete iz potpuno sigurnog okruženja dolazi u ono potpuno nepoznato. Naravno, nije lako ni roditeljima. Do tog trenutka su rijetko ostavljali dijete, a ako i jesu to je uvijek bilo bliskim i povjerljivim osobama. Najednom se moraju osam sati osloniti na neku, do tog trenutka nepoznatu osobu i imati povjerenja da će ona jednako dobro postupati prema djetetu i da će ono biti na sigurnom.
Slikovnica Jelene Premec „Tratinčica i čudesna vrtićka krema“, tematizira upravo taj problem, taj trenutak razdvajanja od roditelja. Autorica koja je i sama odgojiteljica i radi u vrtiću takvih se trenutaka nagledala i morala suočiti i rješavati te probleme. Čudesna vrtićka krema je metafora svega dobroga što dijete u vrtiću može doživjeti i način na koji se uz pomoć odgojiteljica može u njemu osjećati mirno i spokojno.
Hrvoje Zalar je u svojoj dramatizaciji razradio osnovnu temu i nadopisao scene u kojima je na komičan i djeci prepoznatljiv način prikazao težak rastanak glavnog lika (Tratinčkice) od svojih roditelja.