Od povijesnog do „generacijskog“ romana, od intimnih proznih do poetsko-eksperimentalnih zapisa
OBJAVLJENO ŠEST NOVIH BESPLATNIH NASLOVA ČETVRTOG KOLA „RIJEČKE“ BIBLIOTEKE
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] (elektronickeknjige.com) četvrto kolo biblioteke „elektroRI“. U okviru biblioteke objavljuju se pjesnički i prozni naslovi suvremenih riječkih autorica i autora, kako onih afirmiranih i nagrađivanih na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, tako i onih mlađih i neafirmiranih. S novim naslovima na mrežnim stranicama projekta BEK čitateljima je ukupno dostupno 262, a njih više od 220 probrani su naslovi suvremene hrvatske književne produkcije.
U četvrtom kolu objavljeno je pet proznih i jedan pjesnički naslov: romani „Kako svezati cipele“ Nikole Petkovića, „Ilirik“ Mladena Blaževića, „Đavolja simfonija“ Davora Mandića, „Sad se napokon mogu popeti stepenicama“ skarlet_p i „Snoputnik“ Zorana Žmirića te nagrađena zbirka poetskih zapisa „nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe“ Sebastiana Antonia Kukavice.
„Kako svezati cipele“ Nikole Petkovića proza je na rubu žanrova koja u sebi sadrži poetske, autobiografske i esejističke elemente, ali se zbog zaokruženosti fragmenata ipak čita kao roman. Riječ je o jednom posve „privatnom“ proznom tekstu – tematizira odnos oca i sina (ili točnije: izostanak odnosa) u trenucima kad se protagonist suočava s očevom teškom bolešću i, posljedično, smrću.
„Ilirik“ Mladena Blaževića postmodernistički je fragmentaran, poližanrovski, novopovijesni roman koji čitatelja zadržava do samoga kraja, kako napetom radnjom tako i uvjerljivom povijesnom scenografijom i atmosferom kojom nas vraća u davnu povijesnu epohu, ali ostaje u prepoznatljivim (našim) prostorima. Kako domišljatom radnjom, tako i stilskom konciznošću i dinamičnom kompozicijom, roman privlači čitatelje različitih uzrasta, a svevremenom pričom jamči općeprepoznatljivost.
Nadovezujući se na domaći narativ o devedesetima, „Đavolja simfonija“ Davora Mandića donosi uvjerljivu autopsiju hrvatske „izgubljene generacije“ i pri tom ne ostaje zaglavljena u prošlosti. Baš poput glavnog lika, Mandićev je roman možda i otežan talogom prošlosti, ali se u konačnici okreće imperativu budućnosti i neprestanoj i neumornoj potrazi za identitetom prihvatljivim – ili barem podnošljivim – i sebi i drugima.
Nakon tri zbirke poezije, skarlet_p objavio je roman „Sad se napokon mogu popeti stepenicama“ s već poznatim likovima koji i dalje pišu čudne glazbene recenzije za „Kazalište lutaka“. Priča je ovaj put promijenila ponajprije svoj oblik, iako pjesnik nije nestao. On je jednom nogom u vrlo konkretnom vremenu i prostoru, s drugom nogom u budućnosti. Ta budućnost, kao i naša sadašnjost, pleše oko koncepata prijateljstava, životnih poziva i opraštanja.
„Snoputnik“ Zorana Žmirića proza je koja se poziva na bolja iskustva romana ceste, ona prema kojima se put kroz prostor može poistovjetiti s putom u neke druge dimenzije, poglavito mentalne, kojima se na ispitivački stol stavljaju pitanja vezana uz dosege racionalnog, nadnaravnog, religijskog. „Snoputnik“ će ozbiljnog čitatelja uputiti na promišljanje, razmišljanje, samoanalizu i, na koncu, samospoznaju i prihvaćanje samog sebe, što je temelj za pomirenje sa svim mukama i patnjama ljudske egzistencije.
Zbirka „nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe“ Sebastiana Antonia Kukavice odlikuje se prije svega formalnom i sadržajnom inventivnošću i postavljanjem problema na obje razine. Na formalnoj razini, rukopis istražuje granice između stiha i poezije, te poezije i proze, nastavljajući istraživanja sintaktičkih i grafičkih sredstava u oblikovanju retka kao temeljne jedinice. Takav se poetski postupak prenosi u sadržajni sloj teksta u kojem se javljaju teme kartografije, dodekafonije, poliritmije i apstraktnog slikarstva. Kao što se redak oslobađa (‘deteritorijalizira’) od rečenice, tako se redom deteritorijaliziraju zemlja od teritorija, zvuk od tona, linija od oblika.
Novi su naslovi dostupni u četiri najraširenija formata za e-knjige (HTML, ePub, PDF i MOBI), omogućujući online čitanje i/ili preuzimanje na vlastite uređaje, čime je zajamčeno optimalno čitateljsko iskustvo na svim trenutno postojećim računalnim uređajima, nezavisno od dijagonale zaslona na kojima se e-knjige čitaju, kao i mogućnost ispisa na kućnim pisačima. Projekt BEK financijski podržavaju Zaklada „Kultura nova“, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Rijeka i Grad Zagreb.
U prvom polugodištu 2021. godine čitano gotovo 100 tisuća e-knjiga
U okviru internetskog projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] tijekom prvog polugodišta 2021. godine objavljeno je 20 novih pjesničkih naslova, tako da je trenutno na mrežnim stranicama projekta od objavljenih 293 dostupno 262 naslova. U istom razdoblju, prema podacima servisa Google Analytics, mrežne stranice projekta zabilježile su 123.640 korisnika koji su online čitali 65.059 e-knjiga te na svoje uređaje preuzeli još njih 34.576, što znači da su korisnici projekta tijekom prvog polugodišta 2021. ukupno čitali 99.635 e-knjiga.
Kao i prethodnih 20 godina, projekt BEK nastavlja s objavljivanjem probranih naslova suvremene hrvatske književne produkcije, omogućavajući legalan i besplatan pristup djelima zaštićenim autorskim pravima.
U svibnju je objavljen „slavljenički pjesnički blok“ – povodom 20 godina kontinuiranog rada objavljeno je 20 pjesničkih naslova deset hrvatskih pjesnikinja i deset hrvatskih pjesnika, od kojih je čak osam nagrađivano.
Najčitaniji je prozni naslov u prvom polugodištu 2021. roman „Sloboština Barbie“ Maše Kolanović (2.202 čitatelja), a iza njega slijedi zbirka priča „Kičma“ Dorte Jagić (1.826) te prozni zapisi Henryja Davida Thoreaua „Walden“ (1.771). Najčitaniji pjesnički naslov je „Tri jeseni“ Ane Ahmatove (1.314 čitatelja), a iza njega slijede „Heretik na 10 načina“ Tomislava Domovića (1.187) i „Uzbrdo“ Ane Brnardić (726). Najčitaniji publicistički naslov je „Zapisi iz treće kulture“ Darka Polšeka (2.998 čitatelja), a iza njega slijede „Mediji, propaganda i sistem“ Noama Chomskog (2.551) i „Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć!“ Dražena Šimleše (2.249). Najčitaniji esejistički naslovi su „Razumijevanje filma“ Hrvoja Turkovića (2.853), „Barikade“ Borisa Budena (874) i „Hodanje“ Henryja Davida Thoreaua (652), dok su najčitaniji teorijski naslovi „Filmske vrste i rodovi“ Nikice Gilića (4.597), „Strukturalizam, semiotika, metafilmologija“ (927) i „Filmska opredjeljenja“ (587) Hrvoja Turkovića. Čak 16 naslova zabilježilo je više od tisuću čitatelja tijekom prvog polugodišta 2021. godine, od već spomenutih Gilićevih „Filmskih vrsta i rodova“ s više od 4 tisuće čitatelja, do proznih zapisa Aleksandre Kardum „Ono što sam prešutjela“ s 1.024 čitatelja.
