Objavljena je nova elektronička zbirka poezije autorice Denis Kožljan, “U vrtlogu snova”.
Cjelovitoj zbirci možete pristupiti ovdje.
https://issuu.com/zoranhercigo
Riječ autorice:
“Tvoj život je ograničen, zato ga ne troši živeći tuđi život. Ne upadaj u zamku dogme – življenja s rezultatima tuđeg razmišljanja. Ne dopusti da buka tuđih mišljenja uguši tvoj unutarnji glas. I najvažnije, imaj hrabrosti da slušaš svoje srce i intuiciju. To dvoje nekako već zna šta ti zaista želiš postati. Sve drugo je sekundarno.”
Steve Jobs
Istina, tako dobro zbori Steve Jobs, a ja nadodajem:
Čovjek je razumno biće i svaki je jedinka za sebe, međutim kao takav zasigurno ne bi opstao bez uključivanja u zajednicu i socijalizacije. No, ako uzmemo tezu, da čovjek kao čovjek sa svim osjetilima, emocijama, potrebama, željama i snovima živi određeni broj godina(netko kraće, netko duže), moramo znati da svaki za sebe ima neke svoje snove, čežnje i stremljenja. Poneka su ostvariva, no, većina njih i nije, ostaju tek zapisana u obliku stihova, nota, pisane ili uglazbljene riječi, a onda se prenose s koljena na koljeno, kroz generacije, ostajući kao neprocjenjivo blago u škrinjici ili kovčežiću koji se onda u posebnim prilikama otvaraju.
Ovoj mojoj novoj zbirci pjesama dala sam naslov “U vrtlogu snova”, upravo zato jer sam nedavno zaokružila šesto desetljeće vlastite pletenice življenja. Oduvijek, još kao vrlo mala djevojčica, sjećam se, imala sam neke svoje snove koji su se doduše razlikovali od mojih vršnjaka jer nisu to bili snovi materijalne dimenzije već jedne kreativne razine kao i dan danas. Zapravo bila sam uvijek nekako posebna, male stvari i sitnice bile su sasvim dovoljne za učiniti moj san sladak i lagan. Onda kako sam odrastala, putanja zvana SAN se mijenjala, pretvarala u nedostižne čežnje-nedostižne zato jer prilike u kojima sam živjela nisu bile na takvom nivou da sam bila u prilici ostvariti sve što sam zamislila. Bilo je naravno zbog toga i suza, pa i neprospavanih noći dok je u meni tinjao neki mali plamičak da bi ti moji snovi mogli možda postati stvarnost ili barem jedan dio njih. Taložila su se moja stremljenja i maštanja na dnu mora i oceana, a kad se dignuo vjetar sa sjevera, snovi su se uskomešali u vrtlogu, progovorio je moj unutarnji glas i krenula sam vrlo hrabro na put bilježenja tih mojih mnogobrojnih sanja. Pišem zdušno i nepokolebljivo i ne prestajem. Naravno desi se tajac svako toliko, a onda ponovno proradi mašina satkana od slobodnog stiha ne zaboravljajući pri tom na moje korijene tako da je i sada, čakavica i istrijanska besida jednako zastupljena i ravnopravna sa književnim jezikom. Krećemoooooo!
Napominjem kako ovu zbirku posvećujem mojoj unuci i mezimici, mojoj Alison koja je još mala, no, geni bakine kreative i sanjalačkih momenata prisutni su i kod nje te joj želim svu sreću u ostvarenju istih.
Denis Kožljan
hvala na objavi