Foto: Simon Migaj – Unsplash
O jednom zalasku, jednoj pjesmi i jednoj razglednici
Ti, jednom ćeš gledati moje zalaske
nebom prošarane narančaste ispod plave i ljubičaste
pri dnu smeđe i crne pa nestaju
a ova druga, mračna plava posuta zvijezdama,
povrh svih tih vaterkolora
tiho, mistično pretakat će se u beskonačnost svemira.
Ti, jednog ćeš me dana pretočiti u vječni sjaj svojih nota,
neki nježan ton, prelit ćeš agresivnijim
pa prebojati krhkim, lakim staklom
nekog instrumenta kojem ime ne znam,
da zauvijek treperim u njegovim vibracijama.
Ti i ja, jednom ćemo stopala grijati
vrućim pijeskom pored prohladnog oceana
Lica prljavo preplanulih, ramena slano istočkanih
uz hučanje vjetra, valova i sova
na nekim drugim kontinentima
izgubit ćemo se
jednoga dana ti i ja.
Marija Bagarić
