NIŠ DOBREGA
da skalan glavu
da
ne gledan, da ne vidin,
ni čujen
da nažgen vošćenicu
aš ni dobrega,
čuda je tega
u bared pošlo,
zaresle korune,
puti po kih su koze brstile,
kako da je vrime prekinulo se
na hip,
ni grote više ni,
na koj san nikad
sidila,
i kolore babinega pasa
od gušta brojila…
ni… više ni paljarice na koj smo
kako dica spali
i se gojili,
ni voza na ken smo se peljali
na žurnadu hodili,
arija nikako
teško zadaje, lišnjaki plod su zabili,
trava polegla,
kukavica gnjizdo
raskuštrala, tisto se ni nadiglo,
zvono je samo jedan put
zazvonilo,
čovik je forcu ubisija na klin,
gucak črnega dobro bi mi doša
pak da od tuginje
laglje spin….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. godine u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvjetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
hvala na objavi