NEUTAŽENA GLAD

NEUTAŽENA GLAD

kako nazvati osjećaj koji
baca me iz dan u dan,
ubija svaki atom energije,
gubim volju za svim i svačim,
ljulja me i najmanji povjetarac,
tko bi rekao,
a ja komad, a ja žena u kraljevom
znaku,
prožima me neka neutažena glad,
uspoređujem je sa željom trudnice,
stavljam u usta slatke praline,
grickam rajsku jabuku i slane krumpiriće,
samo to nije ono,
a to što zatvorilo bi osjećaj za hranom,
negdje je daleko, negdje izvan mojih okvira,
to je pojam zvan čežnja i patnja koju
valjda samo ja prepoznajem i trpim bol,
gutam otrov pjesničke slike,
otvaram škrinjicu lirike, virnem u nju
pa opet zatvorim poklopac.. ne nalazim
njega, gubi se u magli pariškog tornja,
koraci postaju sve tiši, glad steže kao nikad,
na suzu i ne pomišljam, što će mi ona,
rođena sam za smijeh i uzvraćen osmjeh,
gdje je smisao započete priče…
ma ja, ja sam kriva… nije prvi put, a ni
posljednji… krvotok postaje proziran,
ti govoriš da nije te briga, je li se moja
tvrdoglavost isplati rizika koji mogao bi me
jednog dana koštati života…..

Denis Kožljan

O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.