Upravo je iz tiska izašla knjiga izabranih pjesama Stanke Gjurić, pod naslovom „Nepremostiva“, u kojoj se nalazi sedamdesetak pjesama antologijske vrijednosti. Izdvajamo nekoliko riječi uglednog književnog kritičara mlađe generacije, Tina Lemca koji se, između ostalih koji su pisali o Stankinoj poeziji (Božidar Petrač, Vlado Gotovac, Milivoj Slaviček, Nikola Milićević, itd.), a čiji su odlomci iz recenzija objavljeni u zbirci, također osvrnuo na stihove naše vrijedne poetese, te pritom istaknuo:
„Osupnula me Stankina nevjerojatna refleksivnost koja nadsvođuje emotivni krajolik odjevena u rječitost, složene i guste metafore koje su uvijek uvjerljive. Zanimljivo je da ništa ne preteže jedno nad drugim, već se plohe slažu i grle jedna drugu. Pjesme ostavljaju dojam iscijeđena života, i zato su divne. Nije to ispovijed ili meditacija, već iskustvo zariveno u oštro sječivo refleksije, užareni reflektor emocije i misli.“
Knjigu je objavila nakladnička kuća „Izvori“ iz Zagreba.
Iz zbirke pjesama izdvajamo jednu od njih:
NAMJERA
Rano se budim;
da bih pogledala kroz rešetke
u mrklo jutro.
Možda ću moći saviti kovinu,
provući tijelo kroz uzan prolaz,
poletjeti.
Tamo vani čeka me prepreka
koju ne mogu i ne želim zaobići:
čovjek sazdan od uvjerenja i prkosa.
Stoji poput kosca
sa samrtnim ljubavnim osmijehom
na svome licu prikrivenog bestidnika,
progonjen žudnjom kojoj ne može uteći.
Ja ih dolazim razuvjeriti;
sobom, od sebe,
to dvoje nerazdruživih,
kompulzivnih prijatelja.
