Ne pronalazim se
Negdje u bespućima
Nestade ono što me je sačinjavalo
Pa sad hodam bez sebe same
Ruku pod ruku s onim što imam
Rasplinem se gdjekad
I sakupljam se ponovo
Ali nikad u cjelovitu sebe
Štono je ludilo
Biti napola i hodati svijetom
Polovičan a čitav
Pa i ne spominjem defekt
Možda samo kao perfekt
Ne pronalazim se
U sebi
…tražim se
u knjigama…
u zimskim večernjim šetnjama…
U krupnim kišnim kapima…
U proljetnim vjetrinama…
…pušu posljednjih godina…
U zagrljajima se tražim..
Posvuda me ima
Ali ne pronalazim se u sebi
Strahujem da sam izgubljena
Zauvijek
Strepim i drhtim od pomisli
da postadoh zaborav
I ne mogu pronaći se više
Jer presahnuh u tebi!
Silvija Kos
