Foto: Michel Kwan – Pixabay.
Mrvice
U moj vrt počeo je slijetati prelijepi bijeli golub,
voljela sam ga gledati.
Sjela bih na klupu okruženu cvijećem,
a on bi kružio oko mene sa svojim gu gu gu.
Kako bi duže ostao u vrtu počela sam mu bacati mrvice.
Šepurio se i kao da je plesao za mene.
Uživala sam.
A onda su počele kiše.
Moj bijeli golub prljao je krila dok ih je umorno vukao po blatnom vrtu.
Mrvice bi se natopile kišom i nisu mu više bile privlačne.
Nije se više šepurio, niti sam ga voljela gledati.
Jedva bih čekala da odleti nekad.
Sve rijeđe se vraćao.
Bijelo perje postalo je sivo.
Nisam više sjedila na klupi, ali došla bi s mrvicama,
čisto iz navike.
Zadnji put kad je odletio poprskao me sa
blatnom vodom koja mu se nakupila na krila.
Sad čekam proljeće.
I on i ja.
On friške mrvice, a ja čistog bijelog goluba.
Lidija Stupar
O autorici: Lidija Stupar rođena je u Zagrebu. Učila je i još uvijek uči od cijelog svijeta. Živjela je u Americi i Kini, a trenutno živi U Hrvatskoj. Voli slikati i pisati i to radi kada nije lijena 😉
