Mjesto
Draga starija gospođo,
ulazite u polupunu sedamnajsticu,
zaustavljate se u prednjem dijelu tramvaja,
pored dvije studentice koje sjede.
Sva su sjedeća mjesta popunjena.
Skenirate po tramvaju.
Mršavi ste i pogrbljeni.
Studentice vas ne obadaju, skrolaju kroz postove geliranim noktima.
U srednjem dijelu, nedaleko, oslobađa se jedno mjesto.
Uf, već par minuta i nitko ne sjeda…nezainteresirani svi.
Lijepo, sjajno, prazno mjesto.
E sad, kalkulirate, mogli bi i krenuti prema tamo,
možda vam se osmjehne sreća mislite.
A što ako…
Ako netko sjedne, a u isto vrijeme i netko u prednjem dijelu gdje sada stojite netko se digne…
Ne idite draga gospođo, ne bi si to mogli oprostiti.
A ove studentice… Rekli bi im vi već nešto, al bojite se da ne govorite istim jezikom.
Nije to samo generacijski jaz, to je čini se u zadnje vrijeme, druga vrsta.
A draga gospođo, ako ništa, barem vam u kalkulacijama i promišljanjima prolazi vrijeme.
Prolazi vrijeme.
