Foto: Pixabay i C.K.
PROČITANE MISLI POGOĐENOG PISCA
Ivo Mijo Andrić: MISLI POGOĐENOG PISCA, VN i UHAH, Zagreb, 2019.
Ono što posebno ističe Ivu Miju Andrića u vrhu hrvatske i BiH književnosti je njegovo stvaranje i ogledanje u cijelom nizu književnih vrsta. Za razliku od mnogih drugih autora, on piše pjesme, priče, romane, drame, aforizme, epigrame, novele, kritike, oglede, eseje, studije, polemike, književnost za djecu, znanstvene i stručne radove s područja zaštite radničkih prava…. Da, sve to spada u Andrićevu sferu interesiranja i stvaranja, pa po tome sudeći, Andrićeva najuža specijalnost je – svestranost. Jednom riječju, Andrić se dokazao kao unikatni aforističar, koji vrhunskim umijećem plovi i roni u raznim književnim vodama. Očigledno, njegovoj znatiželji i književnom talentu tijesni su svi zadani okviri, pa ih zato neprestance mijenja i proširuje.
Misli pogođenog pisca pisane su po kategorijama boksačkog sporta. Ring je Lijepa Naša, ili pak njihova, sa svim svojim manama (npr. demokracija „na hrvatski“) i prednostima (npr. otvorene granice za izlaz iz zemlje). Aforizmi udaraju u sve poremećene društvene i ljudske vrijednosti: direktima, krošeima, aperkatima, snažno i jako, bez obzira radi li se o papir ili teškoj kategoriji. Andrićev aforizam je red, ali red protiv svih onih koji bi svuda zavodili red do nereda. Poruke njegovih aforizama se čitaju između svih tih redova, bez obzira koliko su škrti na riječima. U njima nam pisac otkriva urođenu tehniku duhovitosti pisanja i podstiče na razmišljanje na drugi, nestereotipan način. Aforizmima koji idu „inmedias tres“ podcrtava se njihova višeslojnost i misaona dubina. U knjizi imamo i puno misli koje nisu toliko zvonke i alarmantne. No, i one nas itekako dovode u stanje zabrinutosti o moralnim i vrijednosnim kriterijima društva u kojem živimo.
Duhovitost je ljekovita. A u svim svojim dosadašnjim knjigama aforizama, Andrić se dokazao kao doktor duhovitosti. On je neumorni realni kritičar stvarnosti i života koga živimo, a čiji smo taoci, koji kritikom kroz humor, izražava svoju individualnost i kreativnu posebnost. U aforističko – satiričkom umijeću fascinira način na koji koristi jezičnu vratolomiju, da bi aforizmi pulsirali kritičkim duhom. Stalno pozivanje na prošlost i tradiciju kao jedini orijentir, kao imperativni vrijednosni svjetionik, Andrić stavlja u kontekst vječne okrenutosti prošlosti umjesto sadašnjosti i budućnosti. Dvodjelni aforizmi su omiljena forma njegove poetike – prvi dio aforizma je naoko jednostavan iskaz a drugi je obrat, demanti, rastvaranje tog jednostavnog iskaza kao privida i iluzije.
Arbitar u ovom aforističko boksačkom meču mora biti nepristran, neutralan. Radi toga neću izdvajati pojedine aforizme i misli iz ovih boksačkih kategorija (da ne bi neke doveo u privilegiran položaj), jer iz svih sijevaju razorni aforistički udarci, već dajem generalnu ocjenu borbe. Meč između Andrićevih aforizama i misli o svekolikim društvenim devijacijama, proglašavam neriješenim. Iz ovoga se može naslutiti, da će se borac Andrićevskog kova, prihvatiti pera i kompjutera i aforistički ići u nove okršaje s novim knjigama.
Misli pogođenog pisca su dobrovoljni prilog afirmaciji hrvatske, regionalne i europske aforistike i autorov pokušaj općem uzdignuću i ozdravljenju ljudskoga duha i bolesnoga društva.
Tomislav Supek
Aforizmi Ive Mije Andrića koje smo do sada objavili na našoj stranici: https://www.centarkulture.com/aforizmi-ivo-mijo-andric/
