Misel na gorice
Je to bilo zdavnja
gda je moj stric
pol brega imel goric.
Neste se čudaj mogli nagledeti
gda bi čez rede poglenoli
onak po vduž je trsje
kaj po špagi stalo.
Zrnje je bilo debelo i mesnato
a vino črleno mirišlavo i ftečno.
Kak se ono veli
i angeluši bi ga pili.
Če se vezda zmislim
mi mam na zube sline curiju.
Z jočimi vrtim kak pesoglavec
zubimi ruščem
šakami stiščem.
A kaj mi se to vredi
gda nega više starih goric.
Zvonimir Igrec (1981.)
Zvonimir Igrec, rođen je u Koprivnici 26. prosinca 1949. godine. Osnovnu i srednju školu polazio je u svom rodnom gradu. Cijeli radni vijek radio je u Podravki. Objavljivao je prozu i pjesme u više novina (Podravka 1976., Klopotec / Ludbreški list, 1983.), časopisa (Podravska gruda 1981., Nagnuća 1996.), zbornika (Moja Podravina / skečevi, humoreske, vicevi 2002., Živjela Hrvatska s Hrvatskom na čelu 1992., Hrvatski kajkavski kolendar 2018., 2019.). Zastupljen je u zbornicima radova članova KUD-a Podravka, Literarne sekcije (Senje 1986., Susret riječi 1996., Podravsko srce 2013., Zavičajna zipka 2016.).
