MISAONI LIBAR ZA GUŠTANJE
Zlatko Tomić: MISAONI SLAPOVI, Hrvatski i makedonski aforizmi, Udruga
hrvatskih aforista i humorista, Split, 2022. godine
Piše: Ivo Mijo Andrić
Da dobre ideje uvijek pronađu plodno tlo, potvrđuje i zbirka Misaoni slapovi koju je
pripremio i uredio poznati splitski književnik Zlatko Tomić uz pomoć istaknutog
makedonskog aforiste i satiričara Vasila Tolevskog. Radi se o vrijednom zborniku u koga su
uvršteni aforizmi i druge misli ponajboljih hrvatskih i makedonskih aforističara, koji su
djelovali ili djeluju u dvadesetom i dvadesetprvom stoljeću. Kolegijalnim dogovorom u
zborniku su zastupljena šezdeset četiri (64) autora i autorice. Najstariji među njima je Juraj
Jurjević (1910.), a najmlađi Denis Vidović (1988.).
Aforizam kao najkraća književna forma izražavanja doživio je procvat krajem
prošloga i početkom ovoga stoljeća. Nikada ranije na našim prostorima nije bilo toliko pisaca aforizama, koliko ih se javilo u posljednjih tridesetak godina. Na to su svakako utjecale demokratske promjene u novostvorenim samostalnim državama koje su ranije bile udružene u bivšu SFRJ. Nakon njezinog raspada, na plodnom književnom polju izrasla je plejada tvoraca kratkih humorističko-satiričnih misli koji su bez dlake na jeziku kratko, jasno i duhovito opisivali političko, ekonomsko, socijalno i ukupno stanje u društvu. A ono je bilo takvo da je dušu dalo za humorno, satirično i karikaturalno prikazivanje, oslikavanje i širu prezentaciju u zemlji i svijetu.
Zahvaljujući marljivom radu kreatora kratke a duboke i snažne misli, u tom je periodu
u Hrvatskoj i Makedoniji objavljeno više stotina aforističkih i humorističkih knjiga. Toliko ih
nije objavljeno u cijeloj povijesti hrvatskog i makedonskog naroda. Zasluga je to, u prvom
redu, nekolicine vrijednih pisaca koji su, na vlastiti rizik i odgovornost, vrijedno bilježili
duhovite i satirične misli i primisli i slagali ih u knjige čiju su objavu uglavnom plaćali
svojim novcem. Na račun odnosno štetu ličnog i porodičnog standarda. Nadležna
ministarstva kulture takvu vrstu stvaralaštva rijetko su poticala državnim i društvenim
sredstvima, jer su ga smatrala kritikom vlasti i sistema koga ta vlast proizvodi i servira
narodu i građanima svojih država. Tako je bilo ranije a tako je, nažalost, i danas.
Udruga hrvatskih aforista i humorista (UHAH), koja je osnovana krajem 2017.
godine, svojim je organiziranim aktivnostima doprinijela afirmaciji humora i satire
pripremom i objavom pet zbornika svojih članova te ove zajedničke zbirke s makedonskim
aforističarima. Uz zborničku i individualnu prezentaciju stvaralaštva članstva, udruga
redovno objavljuje i mjesečni elektronski magazin koji prati sve veći broj čitatelja i ljubitelja duhovite misli. To je dobra baza za budući rad i za vraćanje humora na društvenu scenu s koje je bio potisnut gašenjem brojnih humorističko-satiričnih listova, vedrih radijskih emisija i televizijskih humorističkih drama i serija.
Misaoni slapovi ispunjeni su kristalnim kapima relaksirajuće leksike, koja unosi
smijeh u kuću i radost u dušu svakoga tko je bude čitao i uživao u njezinom bogatom
humornom sadržaju. Izbornici Tomić i Tolevski potrudili su se da sastave snažne ekipe
iznadprosječno pismenih igrača, spremnih na uveseljavanje naroda mudrim osmislicama i
oštrim satiričnim udarcima prema golovima korumpiranih političara, uspavane i mitom
uljuljkane birokracije, nerazvijene privrede i razvijenog gospodarskog lopovluka. Na njihovoj meti našli su se oni lupeži, koji od devedesetih godina naovamo rasprodaju sve što su radni ljudi stvarali desetljećima, odričući se boljeg života u korist dolazećih generacija. Umjesto novostvorenih vrijednosti, tim generacijama će ostati rasprodana zemlja u bescjenje i golemi dugovi koje će vraćati gramzivim bankama i drugim financijskim organizacijama i institucijama.
Sve naprijed napisano potvrđuju, ovjeravaju i potpisuju članovi i članice
internacionalne ekipe Misaoni slapovi. I svako od njih na svoj način pridodaje poneku mudru misao, satiričnu žaoku ili ironijsku rečenicu. Tako prvoimenovani sastavljač ovoga prikaza svoj auto-ironijski nastup započinje samokritičkim priznanjem: Imam tešku govornu manu. Uvijek govorim ono što mislim. U sličnom tonu pridružuje mu se Marijan Anđelkovski pokajničkim riječima: Ubio sam čovjeka u sebi. U samoobrani. Za razliku od njih dvojice, koji se očito nalaze na bekovskim pozicijama, Jane Atanasov sa pozicije veznog igrača iznosi tvrdnju da: Nitko tko je na državnim jaslama ne radi kao konj. Ali se za to bez rada penje na društvenoj i državnoj ljestvici sa koje, mora kad-tad sići. Josip Balaško je s razlogom u nedoumici: Kako će sići a da se ne posklizne, kad je prilikom penjanja podmazivao?
Bivši aforistički veteran Zvonimir Balog, baveći se agrarnim temama, uočio je
da…Kad đubrad zasjeda diskusije su – plodne. Ljupka Cvetanova opterećena je aktualnim
europskim integracijama, pa se opravdano pita: Tko će ostati kod kuće kad uđemo u Europu? Ostat će zemljopisni Europljani, kojima će u bogatoj Europi biti onako kako je velikom aforističkom meštru Jandri Drmiću, koji kaže: U mojoj kući se zna red. Djeca su na prvom mjestu, a ja sam odmah poslije mačka. Aforist iz Strumice Aco Georgijev, otkriva nam svoju čitalačku stranu medalje: Čitam znanstvenu literaturu. Nemam pametnijeg posla. Dok Drago Bosnić tvrdi kako… Lažni sjaj bode oči, Jozo Čizmić zaključuje: Svi se naoružavaju. Sigurno će pregovori. Iz njegovih usta u ratničke uši. Ako te uši nisu gluhe od topovske paljbe. Nataša Đorđijoska Ćurčiska, u ime svih nas veli: Mi smo stara nacija. Fosil do fosila. Nakon dva ugrađena stenta, Zlatko Garvanović otkriva životnu sudbinu jednog svog negdanjeg znanca: U životu je uvijek kasnio, ali je umro na vrijeme.
Referirajući se na stanje u zemlji, stari majstor aforističkog zanata Mile Đorđijoski
stavlja na znanje široj javnosti sljedeću istinu: Kad se prodaje država, narod ide gratis.
Većina Hrvata s njim se apsolutno slaže. Dakako, slaže se i Risto Filčevski koji pridodaje
kako… Nema potrebe prisluškivati narod. On šuti kao riba. Sitna, razumije se. Rano je o
tome govoriti, a kasno šutjeti, dopisuje Abdurahman Halilović Ahil iz Rijeke, a Dimitar Iliev
Vilazorski podsjeća kako je… Prvi znak da ste izgubljeni – nitko vas ne traži. Danko
Ivšinović otkriva da… Nismo mi zalutali. Ovo je naš put. Zato budite oprezni jer – Oprez je
majka svih propuštenih prilika, kaže Dražen Jergović. Aforistička legenda u Hrvata, pokojni
Pajo Kanižaj, davno je rekao i zapisao: Da mislim, ne bih mislio! A kad je već mislio, Ivan
Karadak je objelodanio: Puzanjem se čak i bundeve penju visoko. Za razliku od njega Tonka
Lovrić tvrdi da… Jedino mesari znaju cijenu mozga. Baš zato, kako primjećuje Danica
Majnarić: Neki spavaju na slami, a neki na lovorikama. Po Robertu Mariću, unatoč tome: Narod je zadovoljan, sviđalo mu se to ili ne. Zadovoljni su i političari, tvrdi Marinko Mijović, jer… Da ne bi učinili pogrešan korak, stalno se voze mercedesima.
Naš poznati enigmat i odgonetač lijepe naše…sadašnjosti i budućnosti, Boris
Nazansky, na pitanje: kako ide? kratko i jasno odgovara: Sve nam bolje ode. Na zapad! A i
gdje bi drugo?! Živko Pavlov potvrđuje da ni… Šutnja ne ide bez šaptača. A šutnja je, zna se, odvajkada bila zlato. Živko Prodanović daje na znanje svekolikom puku da: Nisu sve pokrali. Ostavili su nešto i za svoju djecu. Poznati makedonski novinar i pisac Ljupčo Siljanovski, našu socijalnu situaciju opisuje aforizmom: Nemamo za kruh, zato jedemo govna, a Ruža Stojmilova naš napredak vidi ovako: Idemo naprijed, pred nama je zadnji korak. Bard hrvatske aforistike Tomislav Supek ističe da: Zasluge nekih naših vlada treba istaknuti na pola koplja. Na sličan način Dragančo Tasevski Izvorski ocjenjuje sadašnju politiku i političare: Doveli su nas do provalije, da nam pokažu put. Jelena Šipec nas tješi riječima: Kako god puzio, ipak napreduješ.
Makedonski aforistički izbornik i jedan od vodećih balkanskih i europskih
velemajstora duhovite misli, Vasil Tolevski, iznosi zanimljivu arhitektonsko-građevinsku
tvrdnju koja se na svim jezicima svijeta jednako čita i razumije: Naša država je arhitektonsko čudo. Nema temelje. Takve su i mnoge druge instant države koje su tek sićušni zalogaj velikih sila. Njih je lako progutati u velike blokovske ralje jer same traže spas u jednjaku ili pod skutima jačih. Hrvatski izbornik Zlatko Dalić, pardon, Zlatko Tomić, vođen iskustvima većine pisaca, zaključuje: Više ne spaljuju knjige,. Površno ih čitaju. Dodao bih, i odlažu u peći da spale iluzije mnogih pisaca o tome kako je danas lijepo i unosno pisati i objavljivati knjige. Kažem to, ravnajući se po vlastitom iskustvu. I potkrepljujem, bez trunke milosti prema samome sebi, aforizmom Đurđe Vukelić Rožić: Uspjeh budale čini jednaku štetu kao i neuspjeh učena čovjeka. S time bi se, vjerujem, složio i Miroslav Vukmanić koji naglašava: Odljev mozgova prerastao je u bujicu. Slažem se s Miroslavom i dodajem: priljev kratke pameti toliki je da nas je već odavno poplavio. Frano Vukoja to još boje pojašnjava aforizmom: Kad istina procuri, laž više ne drži vodu. Pogotovo, kad majstori odu.
Ovu prikazivačku besjedu zaključio bih kratkim inverzijskim, moglo bi se reći i
kontra ironijskim zapisom Mladena Vukovića koji udara u bit aforizma. Prvi među jednakima
po duhu hrvatskog smijeha sve ovo vidi kao igru. Po njegovom sudu: Aforizam se igra
riječima: Nečovječe, ljuti se! Slažem se meštre, a nadam se da će se s nama složiti i svi oni
koji budu čitali ovu duhovitošću prošaranu knjigu. Na njezinim stranicama, osim spomenutih autora, pronaći će te i misli koje su napisali: Toma Bebić. Đuro Bel, Marko Ivica Blažević, Ivan Boždar, Ivan Bradvica, Vitomir Dolinski, Zvonimir Drvar, Nađan Dumanić, Georgi Hadji.Vaskov, Zdravko Horvat, Sokole Ivanovski, Vlado Karakaš, Ivan Katić, Atanas
Krlevski, Velimir Matutinović, Đorgi P. Panev, Boško Perinski, Daniel Radočaj, Zoran
Salamunović, Lenče Stoimenova, Emil Strniša, Sofe Šterjoski, Nikola Trgovčić, Darko
Žigrović i ranije spomenuti Juraj Jurjević i Denis Vidović. Svi su oni članovi prve hrvatsko-
makedonske aforističke postave, ali vrijeme i prostor nisu dopuštali šire predstavljanje
njihovih duhovitih majstorija na humorističkom terenu.
Reći ću samo na kraju da vrijeme radi za sve njih, jer su i oni svoj časni spisateljski
posao za ovu knjigu obavili na vrijeme. Hvala im od srca na tome i na svemu što su dali i što će dati balkanskoj aforistici. Slava onima kojih više nema među nama!
