Mir
Mir, samoća, narav tiha,
Ko sred hrama veličajna,
Svuda čar i svjetlost sjajna,
Mir, samoća, narav tiha,
Kano kakva slatka tajna.
Slast i raskoš dušom mojom
Iza teških nepokoja
Razastrla krila svoja,
Slast i raskoš dušom mojom,
Hvala tebi, majko moja!
Mir, samoća, narav tiha,
Tu mi srcu divno godi,
Tu me miso k tebi vodi,
Mir, samoća, narav tiha,
Tu sam barem u slobodi.
August Harambašić
Objavljeno: 1882.
Izvor: knjizevnost.hr
O autoru: Harambašić, August, hrvatski književnik, prevoditelj i publicist (Donji Miholjac, 14. VII. 1861 – Stenjevec, Zagreb, 16. VII. 1911). Pravo je studirao u Beču i Zagrebu; diplomirao je 1884., a doktorirao 1892. Bio je pripadnik Stranke prava i njezin književni glasnogovornik. Već u studentskim godinama djelovao je kao slobodni književnik te uređivao pravaški književni časopis Hrvatska vila (1882/83), a zatim i Balkan (1886). Prve pjesničke radove objavljivao je u Viencu od 1879. godine.
Izvor i detalji biografije: enciklopedija.hr
