MAJKA, OTAC I OSTALE STVARI
jutro, večer, pomrčina, prazan hod,
štap uz majku, otac kuražno još koji dan,
priča koja čeka svakog od nas,
imali se djece, ….nema ih …što je bolje,
što teže, sasvim svejedno…rakija u ormaru
u slučaju jake boli, doktori nezainteresirani, visoke
godine, u điru famozna bolest, postoji bojazan,
bem ti sjeme i takove koji dadu prisegu Hipokratu,
da je samo živ pa da vidi i čuje,
nas smo dvije,
samo one druge nema, ne postoji…valjda…ispala
iz igre, bezobrazluk joj slaba točka, onda JA…
oduvijek mi tepali, kažu da Bog sve vidi. možda
i ne više jer previše u zraku otrovnih čestica,
ne stignem na zahod, boli mozak od previše misli,
oni moji tamo, u sobičku s četiri zida dok peti im se ruga
tko je kriv, piju im krv, žena slaba, plače….boli, boli…
tuži se meni…jaooooo, , mati zar ne znaš da i mene boli,
trpim (kažu mi da JA sam žena za sva vremena…KVRAGU…
tamo otac, mati, dva kreveta i uspomene iz davnih dana…
što će im uspomene, ljutim se…OD NJIH SE NIKADA VIŠE
NEĆE MOĆI ŽIVJETI…KAOS JE NAVRNUO U GOSTE PETOG KATA….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
hvala