Foto: Pezibear – Pixabay
Ljubavi, idemo da kupimo zeca
Lovila sam zeca po stanu
Cijeli svoj sinoćnji san
Uzalud sam razbijala čaše u letu
I udarala glavom o štokove
Zec je bio uvijek brži
Taj bijeli plemički zec s naočarima
Koji bi bio savršeni kućni ljubimac
Gledao je uvijek korak naprijed
Nije smrdio i nije bio strašljiv
Kada sam vidjela da sam prekratka da ga uhvatim
Tražila sam rupu u koju ću se zavući
Jer u mojoj kući nikada nije bilo čarobnih napitaka
Pa bih tako prevarila zeca
Možda pođe za mnom u prohladnu bajku
Na tv-u su emitovali razorne i neumoljive
proljetne kiše
Nikada nisam trebala vjerovati proljetnoj kiši
Niti da ovdje ima rupa u kojoj se može spasiti
Prije nego sam ugasila tv-e.
Prije nego sam se probudila.
I popila prvu jutarnju kafu.
Ne znam zašto se toliko smijem,
A tek je jutro počelo
Samo mi je sifon opet puknuo.
I moj dom se natapa čudnim vodama
Stranim svjetovima
Nemaš pravo da se smiješ, govorim svom
sagovorniku za kojeg sam pripremila šolju kafe.
Ljubavi, idemo da kupimo zeca
Odgovorio je prije nego je pozvao majstora
Previše si usamljena, a kiša danima pada.
Bojim se za tebe, rekao je prije nego sam uspjela
da išta kažem.
Emina Đelilović-Kevrić
O autorici: Emina Đelilović-Kevrić, rođena je 8.12.1989. godine u Travniku, živi u Vitezu. Nakon osnovnog studija b/h/s jezika i književnosti u Zenici, na istom odsjeku je i magistrirala na temu: “Konstrukcija pamćenja u južnoslavenskoj literarnoj zajednici: reprezentativni modeli logorskog iskustva u književnosti”. Dobitnica je nagrade Mak Dizdar za neobjavljenu zbirku poezije, nagrade Oslobođenja za kratku priču, nagrade Festivala dječije književnosti za najbolju bajku. Autorica je zbirke poezije “Ovaj put bez historije” ( Dobra knjiga, 2016).
