Labirint
Sa svakim novim danom dolazi nova jesen i novi kod. Svaki novi dodir nešto znači, svaki dah vjetra me privlači. Bolje bi bilo da sam trčao i skupljao bodove. Našao sam se tako usred labirinta. Nije mi ništa bilo jasno. Činilo mi se da sanjam. Ali labirint je bio tu. Spavao sam na mekoj travi, dovoljno suhoj i mekoj da mi bude udobno, cijelu jednu noć. Ovo je san, rekao sam u polusnu i nastavio dalje spavati. Ali nisam mogao. Ovo je zaista labirint. Pridigao sam se i počeo šetati – ovo je sigurno neka šala. Ali, nije bilo šale kada izlaz nisam mogao naći. Počeo sam vikati na sav glas, urlati, pa čak i pjevati. Odjednom sam stao, umoran i ojađen. Živica labirinta bila je visoka oko tri metra, možda nešto više. Pokušao sam se popeti na nju, ali nije išlo. Svaki put bih se strovalio natrag. Odlučio sam još jednom pokušati izaći, kada sam vidio na jednom zidu vrata. Ali ta vrata su bila zapravo nekakav hologram, jer se moglo kroz njih ulaziti i izlaziti, svejedno, to je bio samo privid, a ne izlaz iz labirinta. Vikao sam da me svi čuju, ali me nitko nije želio čuti pa sam produžio dalje bez misli. I labirinta je nestalo. Kako da ga u mom svijetu nikada nije ni bilo. Ovo je moj svijet. To je moja prva zapovijed. Druga glasi – Ovo sam Ja. Treća bi išla ovako: Ja i moj svijet smo jedno, jer ne možemo jedno bez drugoga. Četvrto: Svijet može bez mene. Dolazi ljeto, kao neka bol i radost, padaju kiše i donose mir i spokoj. Postoji svijet i još jedan svijet, onaj koji živi u meni. Ta dva svijeta treba opisati, a to znači da ih treba prekodirati, transformirati jednoga u drugi. Sve je sada samo na meni. Ja govorim u svoje ime, govorim svojim glasom i kao da se odjednom s mene skinula neka velika stijena, kao da je nestalo straha i labirinta – kao da je počeo život.
Dragan Gligora
O autoru: Dragan Gligora rođen je 1963. u Pagu. Osnovnu i srednju školu pohađao u Kolanu, Novalji i Pagu. Diplomirao na FF u Zadru 1989. godine Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Pohađao doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2007. obranio doktorsku disertaciju Psihoanalitička introspekcija i osobni mit u romanima Petra Šegedina. (Povjerenstvo: akademik Milivoj Solar, prof. dr. Cvjetko Milanja i prof.dr. Vinko Brešić) Deset godina radio u prosvjeti. Od 1999. radi kao novinar HRT-a. Objavio knjigu eseja Rad snova, knjigu lirske proze Jedini smisao vremena, te tridesetak znanstvenih i stručnih radova i recenzija. Sudjelovao u radu dvadesetak znanstvenih skupova i kolokvija. Područje interesa: teorija književnosti, novija hrvatska književnost, svjetska književnost, teorija mita, filozofija jezika, filozofija znanosti i psihoanalitička teorija. Živi i radi u Kninu.
