Prenosimo tri kratke priče iz knjige Lađa od srca Nade Mihoković Kumrić. Knjiga je zbirka kratkih i poučnih priča koje su podjeljene u dva poglavlja – Lađa od srca i Raspričani kalendar. U svakom poglavlju možemo pročitati dvanaest priča.
Edo u Zemlji sna
Kad je dječak Edo te večeri sklopio oči, dojaše Želja u njegov san i počne se hvaliti:
– A-ha! Ja nešto znaaam!
– Što to? Što to? – znatiželjno će Edo.
– Voliš Kaju, a ona voli Marka!
Edo se tužno osmjehnuo, ali i porumenio. Želja mu majčinski promrsi kosu i reče:
– Moj rođak San ispunjava sve želje. Rado će ispuniti i tvoju. – Nježno ga zagrli i šapćući nastavi: – Sada ćeš otputovati u Zemlju sna-na-na! Tamo će te čekati Kaja-ja-ja!
U Zemlji sna našao se na cvjetnoj livadi. Oko njega oblijetali su leptiri, a u obližnjoj šumi cvrkutale ptice. Odjednom ga ivančice okruže i u hipu ispletu dva vijenca. Jedan mu stave oko vrata, a drugi polože u ruke.
– Za koga je drugi vijenac? – znatiželjno upita Edo.
Smijuljeći se, ivančice upru kažiprst u Kaju koja mu je s druge strane livade trčala ususret. Edo radosno potrči prema njoj. No prije nego im se ruke spoje, iznad njih stvori se krilati zmaj. Podigne Kaju na svoja leđa i vine se s njom iznad obližnje šume. Edo poželi biti s Kajom i u posljednji tren uhvati se za zmajev rep.
Zmaj zatrese repom, a Kaja počne padati, padati…
Kad se prenula iz sna, stvarnost je podsjeti da je Kaja zaljubljena u Marka!
Torba šminkerica
Barbara se s nestrpljenjem pripremala za prvi dan škole. Nekoliko dana prije, omotala je knjige i bilježnice, zašiljila olovku i bojice. Kad je sav školski pribor posložila na stol, zadovoljno je pljesnula rukama:
– Taaako! Sad se cijelo poslijepodne mogu igrati.
Kroz prozor djevojčici se smiješilo sunce i mamilo je van. Ali, kad je krenula prema vratima, u sobi nešto zaškripi. Obuze je strah. Napeto osluhne. Škripa se ponovila. Barbara se naglo okrenula i pogledom prošetala od kuta do kuta sobe. Shvati da to škripe poluotvorena vrata ormara. S olakšanjem se osmjehnula. Zalupi ih, ali školskoj torbi pritvori nos. Torba jaukne i svom snagom gurne vrata. Ona se širom otvore, a torba se stropošta pred djevojčičine noge.
– Tiii!? – iznenađeno će Barbara. – Uplašila sam se da mi u goste dolazi duh.
– Tako dakle! Mene si zaboravila…!? – uvrijeđeno će torba.
– Oh, torbo, oprosti! Ne mogu bez tebe! Kako bih nosila onu silu knjiga i bilježnica?!
Krene spremati školski pribor u torbu, ali torba odskoči.
– Taman posla! Za sebe si pripremila novu haljinu, a i ja…
– Ha! Voliš biti dotjerana na prvi dan škole! – klikne djevojčica.
Podigne torbu s poda i odnese u kupaonicu. Otušira joj leđa, ruke, noge i na kraju pažljivo izglanca mačje oči. Čvrsto je istrlja ručnikom. No činilo joj se da joj koža nije dovoljno meka i sjajna. Otvorila je ladicu mamina ormarića i namazala je dnevnom vitaminskom kremom.
Torba šminkerica zadovoljno se smješkala.
Modna revija
Jednoga jutra posljednji list u krošnji kestena, umjesto dvije crvenkaste pruge, na svojoj haljini ugleda četiri. Obraduje se. Vrtio se oko grana u ritmu valcera i tanga… Poželi zaplesati kolo s drugim listovima! Osvrne se i shvati da je sam.
– Ma ne mogu se sam samcat radovati! – razočarano će.
Promijenio je smjer, ali prenaglo i otkine se s grane. Listu se u prvi tren svidjela vratolomija koju je izveo. Oduševljen panoramom mjesta priredi za stanovnike modnu reviju. Letio je, letio i vrtio se na vjetru… Širio je nabore svoje haljine i isticao šare, ali nitko nije obraćao pozornost.
Poželio se vratiti na granu. No vjetar ga uhvati pod ruku i ponese iznad kuća. U zraku je izveo nekoliko osmica i premeta, pa pirueta i višestrukih salta, ali…
Pljeska ni otkuda! Nakon jednoga trostrukog salta izgubi ravnotežu i strovali se iza trošnoga zida napuštene kuće. Oko njega tama. Glasno zajeca:
– Jao! Tko će u ovoj zabiti zamijetiti moje kreacije!?
Jecaj je čula maca Ica koja se upravo spremala na spavanje s druge strane zida. U trenu se našla na vrhu zida pa, ugledavši list, skoči do njega. Oduševi je količina šara i nabora na listovoj haljini.
– Dobro došao, ljepotane! – reče. – Ostala sam bez gospodara i svoga doma pa moram spavati vani. A noći su sve hladnije.
Osmjehnula se listu i, gurajući ga šapicom prema kutu, uvuče se pod njega te šapne: – Bit ćeš mi topli pokrivač!
Zaprede mu najdražu uspavanku, a list je brižno pokrije.
– Moja modna revija ipak se isplatila. – pomisli. – Sada imam prijateljicu.
Stisnuli su se jedno uz drugo i utonuli u san.
O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.
Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noć, Priča za male i velike), u dječjim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, Šalji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u časopisima (Književnost i dijete, Nagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska čitanka, Maturanti staroga kova VI, Naš dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima. Godine 2020. izlazi Igra zalazećeg sunca, zbirka priča za odrasle, a 2021. Lađa od srca, zbirka priča za djecu.
Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.
Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.
Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.
Živi u Velikoj Gorici.
Kontakt: mihokovic.nada@gmail.com
