JANKO BUČAR: Kratke misli za duži i ljepši život ili sjećanje
Osvrt na zbirke aforizama Đurđe Vukelić Rožić
Nije lako pisati, posebice ne kratke, jezgre, istinite ili duhovite misli, koji se nazivaju u književnosti aforizmi. Aforizmi su ne samo poučni, duhoviti, već su i poticaj za čitanje ostalog štiva, priča, romana, pjesama, jer ćemo i na tom velikom broju stranica, a još više riječi i rečenica izvaditi pokoji biser. Aforisti nam pak te bisere odmah daju na uvid u svojim knjigama, gdje ne moramo razmišljati gdje smo stali sa čitanjem, već uvijek ponovno samo razmišljati o dubini misli ili poruke koju nam autor želi prenijeti.
Među takve autore pripada i Đurđa Vukelić – Rožić, koja svojim mislima pokazuje i prikazuje naše živote, uključujući i sam početak života, odnosno uzrok začeću. Aforizmi naše Đurđe, ponekad su tvrdnje, ponekad misli iz najdubljeg bunara, koje nam prouzrokuju suze, za napuniti taj bunar, i našim mislima, jer nas autorica prisiljava da mislimo i razmišljamo.
Njezini aforizmi su jednako tako i kapljice rose, koje nam osvježavaju dan, ispod vedra neba u iščekivanju stvarne kiše da nam ispere smiješne suze s lica.
Kako Đurđa Vukelić – Rožić piše i haiku poeziju, možemo je proglasiti umjetnicom kratke ali duboke forme književnog izričaja. Naime, nije lagano napisati mudrost, ili u zbirci od dvjestotinjak aforizama, ponuditi barem nekoliko bisera koji će nas ispuniti željom za daljnjim čitanjem, promišljanjem i promjenama u našim životima. Za tako nešto potrebno je veliko iskustvo, dar , volja i talent i pokušaj korištenja naših moždanih vijuga u barem malo većem omjeru, kako ih inače koristimo. Aforisti, a tako i autorica ove knjige to nam daruju kao na pladnju, da nešto naučimo, prihvatimo, te tako poboljšamo svoj život i život naše okoline, a u kapljici i cijeloga svijeta. To je kod Đurđe i lakše jer, ona kao prevoditeljica na engleski jezik svoje knjige objavljuje dvojezično na hrvatskom i engleskom jeziku, a darivajući ih, ponajprije svojim širom Domovine i Svijeta haiku pjesnicima na najbolji način promovira hrvatsku kulturu i ostalo, što nije njezina zasluga, kao ni većine književnika u svom državama ili narodima.
Pjesnici i književnici pišu prije svega za druge, svjesni kako i na taj način mogu djelovati za opće dobro, počesto ne misleći na svoje, osim onih dodvorica ili uliznjaka bilo kakvoj vlasti, neizabranoj ili izbranoj, jer su podobnost i podatost, prečesto glavno mjerilo pomaganja i poticanja, ne samo književnog stvaralaštva.
Uz prethodne tri knjige aforizama Naizgled maleni, Hodajući unatraške i Vrludanja s najadama, četiri zbirke poezije (od čega su dvije haiku) te također četiri zbirke humoreski, Đurđa pripada u autorice kojima dosadašnji rad, zasigurno nije zadnja riječ u spisateljskom životu i radu.
I ova knjiga, kao i ostale knjige autorice, ali i svih autora ove najkraće književne forme, trebali bi naći mjesta u knjigama sustava obrazovanja, jer su na jedan način suvremene narodne poslovice ili mudrosti koje poučavaju i podučavaju, te čine ovaj svijet i život u njemu, barem onima koji čitaju i razumiju ljepšima i snošljivijima.
Kako će knjiga obići Kuglu Zemaljsku, bez uopćavanja, ona prikazuje ne samo hrvatsku stvarnost, već i cijeli svijet. Jer odnosi, sela – grada, žene – muža, vlasti – podređenih, su posvuda slični, nekima na radost, a nekima na žalost, i ostati će takovi, unatoč našim otvorenim ili prikrivenim željama za promjene u ljudskoj prirodi i svim našim razlikama ili sličnostima.
Ne samo ova knjiga, već i sve ostale su za preporučiti za čitanje, jer će svatko za sebe naći bisere, koji će biti nevidljivi drugima, sakriveni u njihovim srcima ili dušama. A sam, sam veoma sretan što sam imao prigodu sudjelovati u podjeli uspjeha autorice s dragim čitateljicama i čitateljima.
Janko Bučar
