KONVOJ
odnekud ušao kriomice
konvoj prepun ljenivaca,
propalih lovatora, braće
i sestara zajedno s rodbinom
do sedmog koljena i više,
puže mašina neočišćenih
kotača, kabina u obliku
kravate vezane naopako,
proteže se od istoka prema
zapadu, zaustavivši se tek
u nekom zadimljenom lokalu
u kojem igraju dame na štangi,
dernek do jutra, valute lepršaju
po stolovima nek se zna tko ima,
tko može,
stavih povez na umorne oči da
ne gledam predstavu, ljevak sam
od rođenja pa nepravda štrecne,
zacvile kljetke i prekljetka, kako i ne bi,
zar smo mi zaista stoka, kažem “MI”,
ne poznaju nas, nama ne trebaju zubi,
ni džepovi, ni pad imuniteta,
sunce vam l******o, gnjide ušljive,
krenite naprijed, što čekate, raskol
na svim punktovima, izbori padaju,
izbori? majke ti…što znači ta riječ?
ne mogu zaspati, čekat ću i pratiti
tu elitu u crno, ja sam gotovo na
posljednjoj stanici zapada, u gradu
gdje grada nema tek se ponegdje
u nekom parkiću može čuti dječja
vriska….jer djeca još uvijek ne razumiju
što znači ravnopravnost, a dok shvate,
možda bude i prekasno….
Denis Kožljan
O autorici: Denis Kožljan rođena je 13. 08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.
hvala