KOLONA NOVOG STOLJEĆA

Foto: Pixabay

KOLONA NOVOG STOLJEĆA

 poema

 kako je zvati, kojim
 imenom nazvati,
 tuču vjetrovi, mitraljez
 nešto slabiji, muk prekida
 gusjenica čelika,
 plač u koljevci, majka
 zabrinuta, teče rijeka,
 Vuko moja jedina,
 podaj sisu Dunavu i
 vojniku, vrišti stara taraba,
 Umri! Umri!
 Ovo Isus nije, brate stani!
 Zabuna, ulica od asfalta,
 tek napravljen, rastapa se,
 gori, krv posvuda, zastava
 u tri boje, pelargonije usahle,
 Bježi sestro!
 Pokrij glavu!
 Lezi!
 Dolje ima mjesta za jadnike,
 Mrš! Pička li vam materina!
 Krepaj! a mališa hlapi za žlicom meda
 gdje kupiti, stakla polupana
 fijuče metak
 u zatljku rupa… metka nigdje
 moderno doba.
 kaputić plavi izblijedio
 nosi ga sada neka druga majka,
 omrljana slika
 vojnička odora kažu po svetosti,
 kidam se od smijeha,
 tko za koga,
 ni za jednoga
 svi za sve danas svijet
 luduje,
 mokra ulica, kolona u neparu,
 lažu. gamad besramna,
 policijski sat,
 nije Pad,
 Vukovar obranjen,
 Korona
 Korona
 mater joj slatku!
 govno jedno, zar je slijepa
 zar joj nije dosta
 što hoće hulja
 uniforma u ormaru
 spremna čeka hod
 novog vijeka, a stari
 zaboravljen u šupljim glavama
 Gazi!
 Kurvo ustaška,
 klat ćemo Hrvate,
 grad pogodila raketa
 miris kestena
 jesen tad je bila
 smrad tjelesa smrti
 i ukiseljena mlijeka
 stoko, zvijeri četnička
 pamet sklizla u flašu konjaka,
 a konji vrani na granici lešine,
 Kolone…Kolone-dvije,
 besramnici u odijelima licemjera,
 Hod na mukama
 jebena vremena,
 gori toranj, to svečanost neka?
 Ima li hvale,
 ima li slave?
 Je li pobjeda zauvijek
 izvojevana

 II

 Noć bez zvijezda
 Ne dirajte Vukovar!
 Zapovijed zaboravljena,
 na krovu crna mrlja
 vlaga u plućima,
 krunica ne jedna, ljubi
 majka sina
 kćer razumije
 žensko dijete
 Ona zna
 Ona hrabri
 Ona s mirom umire!
 Danas nema oklopnjaka
 sreća se možda okrenula
 tuga u tuzi
 uspomena u svijeći
 plamen polako dogorijeva
 kočija ponosno na čelu
 rijeka ljudi,
 na uniformi ratni amblemi
 herojstva zapisana
 na Ovčari,
 klanjaju se starci,
 za pohod izdržali,
 za slavu
 za pobjedu
 za pomirenje
 ljubav ili njeno prvo slovo,
 gori, gori
 vidi se iz daljine,
 svjetlo u tami,
 ponos,
 pobjeda druže,
 prijatelju moj,
 heroju neznani!

 Denis Kožljan