KAJKU
Antologija hrvatskoga haiku pjesništva na kajkavskom narječju
Đurđa Vukelić Rožić
“… haiku je čitav život, čitav svijet, čitav svemir sažeti zgusnut u jednom doživljaju, u jednoj percepciji, senzaciji ili emociji, koja može biti bilo što: glas neke ptice, sparina ljetnog dana, brežuljak u sumaglici, snijeg na krovu, izmetine sokola itd itd.”
Vladimir Devidé
Hrvatski kajkavski haiku-pjesnici ovih dana doživjeli su svoju prvu antologiju haikua na kajkavštini. Gradska knjižnica Oroslajve izdala je KAJKU, antologiju hrvatskoga haiku pjesništva na kajkavskom narječju 1977. – 2023., akoja je 2. 12. 2023. predstavljena u Domu kulture u Oroslavju, u sklopu 7. haiku susreta hrvatskih pjesnika, Haiku kraj Mogile.
Prisjetimo se, prvi haikui na kajkavštini otisnuti su 1977. godine u časopisu „Haiku“, pri Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Među prvima, objavljeni su radovi Ivice Jembriha, Dragutina Hrženjaka, Paje Kanižaja i Stjepana Jakševca, a s vremenom su se uključivali i drugi pjesnici i pjesnikinje kajkavci.
Ove 2023. godine, osim 45. godišnjice hrvatskoga kajkavskoga haikua, također imamo i 70. godišnjicu od prvog objavljenog haikua u Hrvatskoj. Naime, 1953. hrvatski pjesnik Dubravko Ivančan (Krapina, 6. 3. 1931. – Zagreb, 29. 1. 1982.) objavio je svoje prve haiku-pjesme u zagrebačkom časopisu „Krugovi“ br. 3., a prema Vladimiru Devidéu, … „oni još tada nisu bili deklarirani kao haiku “.* Tonči Petrasov Marović objavio je 13 haikua u splitskim „Mogućnostima“ br. 6, 1961. g., a prvu haiku-zbirku u Hrvatskoj objavio je Dubravko Ivančan („Život na selu“, Znanje, Zagreb, 1975.).
U KAJKU-antologiji prikupljeno je više od 1100 vrijednih i ponajboljih radova 95 autorica i autora, kako mlađih pjesnikinja i pjesnika tako i haiđina koji više nisu s nama. Radovi su otisnuti na nizu kajkavskih idioma, od Varaždina, Međumurja, Hrvatskog zagorja, Prigorja, Podravine, Gorskog Kotara, Moslavine do Siska, ali i inih kontinentalnih kajkavskih krajeva Hrvatske.
Haiku pjesnici žive u skladu s prirodom, poštujući sva živa stvorenja, povezuju se s prirodom svjesni da su njenim dijelom, a ne njezini vlasnici ni gospodari. Haiku trenutak donosi prosvjetljenje i približava čovjeka prirodi ali i čovjeku. Sve što je ikada živjelo i živi danas, prolazno je.Haiku pjesnici cijene svaki trenutak kako svoga, tako i života drugih bića. Prihvaćaju činjenicu da priroda krije svoje tajne u nesavršenostima, a svijet pripada ravnopravno, svim živim bićima. Stoga je čovjeku važno i neophodno poštivati ih. Haiku pjesnici općenito, pa tako i kajkavci, u svoje stihove pretaču doživljaje, stvari i pojave koji su dotaknuli njihove osjećaje u svakodnevnom životu. Na taj način zapisuju događaje, tradiciju i običaje svojih krajeva sačuvavši ih za budućnost. Haiđini žive skromno i jednostavno, takvi su i njihovi haiku-zapisi na svim jezicima svijeta, i kajkavskom. Ne urešuju svoje haikue metaforama i personifikacijama. Kajku kao i haiku, podliježe Zen estetici (wabi i sabi, mani no aware).
Kao što je časopis „Haiku“bio prvi takve vrste otisnut u Europi, moguće je da je KAJKU prva nacionalna antologija, s prikupljenim radovima isključivo na nekom od narječja jedne zemlje. Čvrsto sam uvjerena da je naša kajkavština na svom putu da, osim kao povijesni jezik, bude priznata i kao živući jezik hrvatskih kajkavaca, j e r, tome je itekako – tako, a naša kajku-antologija, još jedan važan i veliki argument u njenu korist.
*Vladimir Devidé: Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1976.
Zlatica Bogović, Varaždin:
kaple sirutka –
z lozne znucane krpe
diši domači sir
*
Vladimir Šuk, Oroslavje:
šlatanje snubi
osmicami vuz noge
ljubimec maček
*
Ružica Mokos, Sesvetski Kraljevec:
megla se vleče,
što je frkal dvorišče
sela i kleti
*
Franjo Hrg, Ivanec:
pa cielam parku
sonce riše na sniegu
drivje i germje
*
Sanja Domenuš, Sisak:
popuoldanji počinek
si hrčeju
same muha zunza.
*
Ivica Jembrih Cobovički, Čakovec:
kak v buče koščic
pri hiži nas je bile –
tenka bučnica!
*
Katarina Zadrija, Vrbovec:
vu starem kufru
nušime duhu papiera
moljec i ja
*
Pajo Kanižaj, Zagreb:
Je tak pripeklo
kaj su se porinule
i sene vu hlad!
*
Božena Zernec, Krapina:
zapuhani cug –
vugibleju se h stran
i trde stene
*
Stjepan Rožić, Ivanić-Grad:
se je pod sniegom;
japa z vilami hiče
pred blago livadu
*
Boris Nazansky, Zagreb
listopacka noč
gnezdima se je otprl
pogled na gnezda
*
Zdenko Oreč, Ludbreg:
Poglečte si,
breza pred kletjom
a mejaš ni pesnik!
***
