Foto: Pexels
KAD RIJEČI U MENI…
Kad riječi u meni zašute na tren
Pitanja se rasplinu kao oblak snen
Svjetovi u meni počnu se prelijevati
Slavuji moje duše tad počinju pjevati.
I nikome nije melodija čujna
Kad vjetar se presvlači u ruha olujna
Spiralnom kretnjom u centar me doziva
Kaplja sam u rijeci što u meni još sniva.
Svaki je pokret već davno osmišljen
I kada se čini kao korak nepromišljen
Sve je u skladu i sve je u redu
Skladaju se misli u melodičnom slijedu.
Kad melodija zastane, tišina zavlada
Udahom se širim, baš kao sada
Izdahom otpuštam iz sebe svu buku
Brod sam što uplovljava u poznatu luku.
Tad bonaca je moja posteljina nova
Svemir pokrivač od zvjezdanih snova
I nikome nije taj razgovor znan
Sve dok svojim svemirom ne proputuje sam.
Kad riječi u meni kao lavina krenu
Sva bujica stane u malenu zjenu
Svjetovi u meni počnu se prelijevati
Slavuji moje duše tad počinju pjevati.
Željka Košarić
