Foto: Aziz Acharki – Unsplash
jedna
*
jedna može treperavim uzdahom zavrtjeti kuglu
i izmaći tlo pod nogama cijelom čovječanstvu
učiniti da se istodobno sedam milijardi drhtavih tijela nađe u zraku
a da to ne zabilježi ni jedan seizmograf
može izazvati snažnu tropsku oluju
o kojoj će izvještavati sve televizijske postaje svijeta
i krstiti je imenima Bertha, Katrina, Irma, Nora, Vanessa, Wilma
može progutati Saharu, Namib i Kalahari
i ispljunuti ih usred Praga u obliku kamenih kockica
kojima su popločane ulice po kojima su gazile Kafkine i Rilkeove dječje noge
može se sjetiti da je žedna i zatvoriti sve izvore pitke vode u plastične boce
i složiti ih na beskonačne police supermarketa
kroz koje će mirno krstariti u metalnim kolicima s kotačima
može zaspati u pjenušavoj buci na sva tri Niagarina slapa
i probuditi se pijana pod Kineskim zidom
odapeti samu sebe
iz kosih očiju nepoznatog muškarca
i pogoditi te ravno u meko srce
eto takva je
dvije
**
dvije obećavaju vječnu ljubav svima koje sretnu
napuće srcolike usne i poljupcem zaljuljaju svoj odraz u vodi
na njihovim lopaticama noću umjesto mjeseca rastu bijeli lopoči
u kojima drijemaju razočarane nimfe, narcisi i neodčarani krakati kraljevići
vrteći debelim palčevima iz čiste dosade
dvije doplove do Azurne obale
i pretvore se u tirkiz i drugo osunčano kamenje
na golim ženskim vratovima
u zlatni prskavi sjaj
ukoliko ih se dovoljno dugo promatra
muškarci ih i ne znajući zauvijek nose istetovirane
u ženskim imenima
i na njihovim preplanulim mišicama i podlakticama dvije su
Lidija i Beatrice
pod pseudonimima
uokvirene u smežurana crvena srca
probodena oštrim strelicama
tri
***
tri kampiraju u Bermudskom trokutu i igraju se potapanja brodova
njihove staklene oči izbacuju trepavice kao strelice ravno u sunce
dok se ne preda i padne u okrvavljeni obzor
kad ih je Pitagora upoznao opjevao je njihovo savršenstvo formulom
o kojoj se priča i danas
zauzvrat nagradile su ga iskustvom iracionalnog broja
koje je jedva preživio
u sitne noćne sate tri vode duge ženske razgovore jašući na Golfskoj struji
i pljucaju na Atlantidu nožnim prstima milujući pješčana leđa Floride
oni koji ih ugledaju opisuju da su vidjeli malena titrava svjetla u daljini
ili zelene divovske meduze
tri se smiju tako glasno da od njihova smijeha zadrhti Atlantik i otvori se nebo
sve teorije u koje ih se pokušalo preseliti polomile su svoje blijede drhtave noge
na njihovoj masnoj koži
tri su se usavršile u čekanju vjetra
koji će ih u proljeće zgrabiti za kose
i nježno povući
prema Rtu Horn
četiri
****
četiri hodaju na prstima po rubovima Tihog oceana
brišući dlanovima sjetu s visokih čela Magellanovih mornara
dok bradati pobožni Portugalac drijema omamljen slanim tišinama
potajno svojim rukama oblikuju lice Zemlje
dubeći široki prolaz za drvene Victorijine bokove
i napete bijele grudi pune vjetra
četiri znaju da je velika mirna voda postojala i prije nego li je ušla
u krvave i umorne Ferdinandove oči
u kojima se rumeni i danas
u letu svoje utrobe napune migoljavim ribama koje ispljunu
iznad Hondurasa gdje ih žene hvataju plastičnim posudama
i na vrelim osmijesima prže za nedjeljni ručak
četiri su tisuće bezimenih otočića na tvrdim petama svijeta
a njihovo međunožje pusta je Ognjena zemlja
u kojoj se mrijeste srebrne ribe
što u proljeće padaju s neba
pet
*****
pet ih pluta na tamnoj površini Velikih jezera na sjevernoj polutci Zemlje
Superior, Michigan, Huron, Erie i Ontario imena su njihovih ostarjelih ljubavnika
čije im zjene služe umjesto formalina
te vječne ljepotice uživaju boraviti na svježem zraku
i udisati miris mokre zemlje po kojoj je gazila njihova rođakinja Eva
prije nego je otkrila da je bosa i obula lakirane cipele vrtoglavih visina
ako ih sretneš u snu imat će lica poznatih svetica i crvene nokte Marilyn Monroe
ležat će u kadi i začuđeno promatrati bjelinu svoga golog tijela
pet ih voli vodu i sve što je iz vode u njima pronalazi privremeni smisao
petkom se umnogostruče u plavu ribu
i tuđim rukama nahrane pet tisuća ljudi
dok si rekao keks
uđu u rijeku Ouse
Virginijinim mirnim korakom
i izađu na obalama Crnog mora snažnije od bilo kojeg muškarca
želudac im je pun električnih jegulja i njihove oči svijetle u mraku
ako se pravilno rasporede na Sjevernom nebu zovu se Kasiopeja
i imaju mliječnu kosu u koju su se zamrsili Ptolemejevi, Kopernikovi, Galileovi, Halleyevi i Newtonovi prsti
pet ih se zaljubi u samu sebe gledajući s vedrog neba u Velika jezera
spuste se niz vlastita skliska bedra
zarone u muljevito dno i zaspu
ružičastim obrazima naslonjene
na glatko kamenje svijeta
Nada Topić
O autorici: Nada Topić (Split, 1977) piše poeziju i kratku prozu. Objavila je pet zbirki pjesama Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Bezbroj i druge jednine (2017.), Otac (2019.) i Sestra (2020.), slikovnicu Kako se rodila roda (2007.), zbirke lirskih proza Male stvari (2016.) i Stope u snijegu (2019.) te roman Morpho amathonte (2020.). Doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti i autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Živi i radi u Solinu.
